Gž-2584/2014-3 · Županijski sud u Sisku

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: 13 Gž-2584/2014-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću u pravnoj stvari tužitelja Trgovačkog društva P.m..d.o.o. iz D., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. iz D., protiv tuženice M. P. iz Z., koju zastupaju punomoćnicu iz Odvjetničkog društva H.K. i P. iz Z. radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 20. listopada 2014., poslovni broj: 8 P- 246/14-8, 7. lipnja 2017.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja P.m. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 8 P-246/14-8 od 20. listopada 2014.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja P. m. d.o.o. za nadoknadom troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda, označenim u izreci pod točkom I., odbačena je tužba kao nedopuštena te je tužitelju naloženo u roku 15 dana nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.540,00 kn.

Protiv navedenog rješenja je tužitelj, po punomoćniku, pravovremeno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu troškova parničnog postupka, a podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Tužitelj zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na počinjenje koje, prema navodima žalbe, ukazuje tužitelj, jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud naveo razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni.

Predmet zahtjeva je utvrđenje da tuženoj ne pripada pravo posjeda stana označenog u zahtjevu.

Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, da je u njenom posjedu, da je pravomoćnom presudom odbijen zahtjev tuženice kao tužiteljice protiv tužitelja kao tuženika za utvrđenjem ništetnosti pravnog posla temeljem kojeg se tužitelj upisao kao vlasnik predmetne nekretnine i da je između stranaka u tijeku postupak radi smetanja posjeda predmetne nekretnine po tužbi tuženice kao tužiteljice protiv tužitelja kao tuženika (a koje činjenice između stranaka niti nisu sporne), zaključio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje prema odredbi čl. 187. ZPP te je tužbu odbacio.

Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost rješenja u bitnome navodeći da njegov pravni interes za podnošenje predmetne tužbe proizlazi iz činjenica utvrđenih po prvostupanjskom sudu, koje niti nisu sporne, a iz kojih prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak o nepostojanju pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

Pretpostavke za postupanje po deklaratornoj tužbi propisane su odredbom čl. 187. ZPP. Deklaratornom tužbom tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (čl. 187. st. 1. ZPP). Takva tužba može se podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 2. ZPP).

Dakle, sudska zaštita deklaratornom presudom predstavlja intervenciju prije nastanka povrede nekoga prava, a u očekivanju da bi takva povreda mogla nastupiti. Zakonom je takva zaštita dopuštena samo iznimno, sa svrhom da se pravomoćnom presudom razjasni neki pravni odnos koji je pretpostavka za zasnivanje i ostvarivanje novih odnosa i time spriječi buduća povreda prava.

Pravo na tužbu uključuje i utvrđenje određenih pravnih posljedica (ovlaštenja i obveza) koje proizlaze iz određenog pravnog odnosa ili njegovog dijela. Ne može se tražiti utvrđenje budućih pravnih odnosa niti načelno apstraktno rješenje nekog pitanja ili utvrđenje o mogućim pravnim posljedicama određenog pravnog odnosa. Ako zakon izričito dopušta određenu tužbu na utvrđenje sud je dužan samo ispitati jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za takvu tužbu, a u drugom slučaju sud ispituje da li je sadržaj deklaratornog zahtjeva takav da se njime traži utvrđenje zakonom dopuštenog sadržaja te je li tužitelj dokazao pravni interes za pravnu zaštitu deklaratornom tužbom.

Pravno shvaćanje i zaključak prvostupanjskog suda da, u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje da tuženoj ne pripada pravo posjeda stana označenog u zahtjevu, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

Na žalbene navode valja navesti da to što u postupku radi smetanja posjeda, koji se vodi između stranaka, može biti prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženica (koja je u tom postupku tužiteljica) „dobiti izvršni naslov“ radi predaje u posjed predmetne nekretnine, i što, kako to navodi tužitelj, u predmetnoj pravnoj situaciji ne postoji kondemnatorna tužba kojom bi on zaštitio svoje vlasničko pravo, ne ukazuje na postojanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe, naime tužbeni zahtjev u postupku radi smetanja posjeda može biti i odbijen, a (eventualno) prihvaćanje tužbenog zahtjeva u ovom postupku (koji glasi samo na utvrđenje) ne bi imalo utjecaja na ovrhu odluke u parnici radi smetanja posjeda u slučaju kada bi zahtjev u toj parnici bio prihvaćen, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Dalje, na žalbene navode valja navesti da je prava vlasnička tužba, actio negatoria, tužba kojom vlasnik-posjednik zahtijeva od osobe koja ga bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem posjeda da to uznemiravanje prestane čl. 167. st. 1. ZV, a tužbeni zahtjev glasi na prestanak uznemiravanja, uspostavu prijašnjeg stanja i zabranu ponavljanja takvog ili sličnog uznemiravanja. U konkretnom se slučaju ne radi o takvoj vlasničkoj tužbi (pa da bi u njoj i bio sadržan i zahtjev na utvrđenje da tuženici ne pripada pravo koje si svojata), a niti to proizlazi iz sadržaja tužbenog zahtjeva.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 187. ZPP kada je odbacio tužbu.

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava i po osnovi i po visini dosuđenih troškova, a koju tužitelj u žalbi niti ne osporava obrazloženim razlozima.

Radi navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi navedeni u žalbi niti je utvrđeno postojanje žalbenih razloga na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, a rješenje je potvrđeno na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP (točka I. izreke).

Tužitelj nije uspio sa žalbom te je njegov zahtjev za nadoknadom troškova u povodu žalbe odbijen kao neosnovan (točka II. izreke.)

U Sisku, 7. lipnja 2017.

Sudac

Ivan Stipčić, v. r.