Povrv-136/2025-10 · Trgovački sud u Zagrebu

Povrv-136/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja EURO JANKOVIĆ ĐAKOVO d.o.o., OIB 48036269839, Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kmet, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Matije Gupca 42a, protiv tuženika UNI VIRIDAS d.o.o., OIB 60213573960, Zagreb, Ulica Franje Petračića 4, kojeg zastupa punomoćnik Petar Grubišić-Čabo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilej & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Franje Petračića 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 11. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Glibote, Zagreb, Strojarska cesta 20, poslovni broj Ovrv-62410/2024 od 11. srpnja 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.425,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Glibote, Zagreb, Strojarska cesta 20, poslovni broj Ovrv-62410/2024 od 11. srpnja 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 59.675,66 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 3.012,50 eura od 31. svibnja 2024. do isplate,

- 25.000,00 eura od 31. svibnja 2024. do isplate,

- 31.663,16 eura od 31. svibnja 2024. do isplate,

kao i u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 743,76 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2024. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.500,00 eura, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.882,03 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 5. lipnja 2024. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 64.100,66 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da je račune osporio i vratio tužitelju. Račun koji se odnosi na poklon pakete za poslovne partnere neispravno odražava naručene količine i dogovorene cijene. Račun je izdan za 85 paketa, dok je stvarno bilo naručeno 60 paketa, od čega je tuženik naručio 30 paketa, a 30 paketa je naručilo društvo Energy 9 d.o.o., Slatina. Navodi da su tužitelj i tuženik dogovorili različitu cijenu poklon paketa od one koja je naznačena u računu. Cijena paketa razlikovala se ovisno o sadržaju paketa pa je tako za 14 paketa dogovorena cijena od 70,00 eura, a za preostalih 16 paketa cijena od 50,00 eura po paketu. U odnosu na račun koji se odnosi na organizaciju lova i lov na divlje svinje i konzumaciju hrane navodi da te usluge nije naručio od tužitelja, već je za njih prvi puta saznao po zaprimanju računa. Osporava postojanje i visinu tražbine. U odnosu na račun za posredovanje po ugovoru na da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu i dostavi višemetrice od 1. studenog 2023. Navodi da je ugovor bio na snazi do 31. prosinca 2023. te je usluga po ugovoru konzumirana do veljače 2024. nakon čega više nije bilo potrebe niti ugovorne obveze za nastavak poslovne suradnje. Nije bio ispunjen uvjet iz ugovora da tužitelj isporuči minimalno 15.000 tona višemetrice do 31. prosinca 2023. pa je ugovor raskinut. Navodi da čak i u slučaju da je ugovor na snazi, on predviđa nikakvu dodatnu naknadu za usluge pružene na temelju ugovora pa ne postoji nikakva obveza koja je navedena u računu.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 21-23 spisa), ugovor o prijevozu i dostavi višemetrice (list 42-50 spisa), e-mail korespondenciju (list 51-52 spisa), dopis Porezne uprave (list 71-78 spisa), saslušani su svjedoci HJ (list 91-92 spisa), OJ (list 93-94 spisa), IJ (list 95-96 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja CJ (list 97-98 spisa), zastupnik po zakonu tuženika JJ (list 98-100 spisa).

4. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 64.100,66 eura.

6. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku sljedeće račune:

- račun broj 559/1/1 od 23. svibnja 2024. kojim ga je pozvao platiti iznos od 7.437,50 eura za poklone pakete za poslovne partnere u količini od 85 komada po cijeni od 70,00 eura po komadu,

- račun broj 560/1/1 od 23. svibnja 2024. kojim ga je pozvao platiti iznos od 25.000,00 eura, i to 17.000,00 eura uvećano za pdv za organizaciju lova i lov na divlje svinje i 3.000,00 eura uvećano za pdv za konzumaciju hrane i pića u lovu, doručak, ručak, večeru za sudionike lova,

- račun broj 561/1/1/1 od 23. svibnja 2024. u iznosu od 31.663,16 eura za uslugu posredovanja po ugovoru od 1. studenog 2023. i dogovoru. U računu je navedena količina od 32.063,96 komada i cijena od 0,79 eura po komadu.

7. Tužitelj nije dokazao da je isporučio tuženiku 85 komada poklon paketa, a niti da je ugovorena cijena svih paketa bila 70,00 eura. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tuženik vratio račun tužitelj te naveo kako je tuženik naručio i zaprimio 14 paketa po ugovorenoj cijeni od 70,00 eura po paketu i 16 paketa po ugovorenoj cijenu od 50,00 eura po paketu te da je Energy 9 d.o.o. naručio i zaprimio 13 paketa po ugovorenoj cijeni od 70,00 eura po paketu i 17 paketa po ugovoreno cijenu od 50,00 eura po paketu. Tužitelj nije dostavio nikakvu korespondenciju, niti druge isprave iz kojih bi proizlazilo da je tuženik naručio 85 komada poklon paketa (ili bilo koju drugu količinu), kao niti isprave iz kojih bi bila vidljiva ugovorena cijena poklon paketa. Svjedok HJ iskazala je da ju je nazvao CJ (koji je njezin brat) i rekao joj da ima potrebu za poklon paketima te je ona po njegovom nalogu napravila poklon pakete. Iskazala je da joj je CJ rekao da su ti paketi za tuženika. Iskazala je i da je bilo 85 tih paketa te da nije vidjela narudžbu tuženika, niti je u vezi te narudžbe dobila bilo kakve druge informacije osim onoga što joj je rekao CJ. Prema tome, iz iskaza svjedoka HJ proizlazi da je ona napravila 85 paketa, ali nema neposrednih saznanja o tome koliko paketa je tuženik naručio od tužitelja, niti koliko paketa je tuženiku predano, već samo da joj je CJ rekao da su to paketi za tuženika. Zastupnik po zakonu tužitelja CJ iskazao je da je tuženik usmeno naručio poklon pakete, da je tužitelj napravio onoliko poklon paketa koliko je tuženikova zaposlenica H zatražila i da su cijenu dogovorili na način da tužitelj napravi pakete i samo kaže koliko to košta. Zastupnik po zakonu tuženika JJ iskazao je kako je cijena paketa bila ugovorena ovisno o sadržaju paketa te su bili paketi za cijenu od 70,00 eura po paketu i paketi za cijenu od 50,00 eura po paketu. Iskazao je i kako je tuženik naručio 60 poklon paketa, a CJ je te pakete predao u sjedištu Energane tuženika u Babinoj Gredi, dok je njemu osobno predao 6 paketa.

8. Svjedok OJ iskazao je da je on bio prisutan u lovu i da mu je tom prilikom CJ predao poklon paket i rekao da je to paket od tuženika. Iz tog iskaza ne proizlazi koliko paketa je tužitelj napravio tuženiku, već samo da je OJ predan jedan paket. Također, taj paket predao mu je CJ i rekao da je to od tuženika. Međutim, da su to paketi koje je tuženik naručio tada bi bilo logično da tužitelj te pakete preda tuženiku i da potom tuženik odluči kome će podijeliti te pakete, a ne da tužitelj predaje paket OJ i govori mu da je to od tuženika. Stoga, iz iskaza svjedoka OJ ne može se utvrditi da ta jedan paket koji je njemu predan predstavlja paket koji je tuženik naručio od tužitelja i koji je tužitelj napravio tuženiku.

9. Samo na temelju iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka HJ ne može se utvrditi da je tuženik naručio upravo 85 paketa i da je upravo 85 paketa predano tuženiku. Zastupnik po zakonu tužitelja i svjedok HJ koja je njegova sestra su zainteresirani za ishod postupka. Pored toga, HJ nema nikakvog saznanja o narudžbi tuženika, već joj je isključivo zastupnik po zakonu tužitelj dao nalog da izrade pakete i rekao da su svi za tuženika. Tužitelj tijekom postupka nije iznio niti činjenicu sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a kada je i kome (kojoj osobi) predao 85 paketa, a to nije naveo niti zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu. Uzimajući u obzir da iskazi zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka HJ koja je njegova sestra, u dijelu koji se odnosu na 85 paketa za tuženika nisu potvrđeni niti jednim drugim dokazom, a da tužitelj nije određeno niti iznio činjenicu kada je i kojoj osobi predao 85 paketa, to se na temelju njihovoj iskaza ne može utvrditi da je tužitelj izradio upravo 85 paketa.

10. Nadalje, tužitelj nije dokazao niti da je cijena svih paketa bila 70,00 eura jer je nelogičan i neuvjerljiv iskaz zastupnika po zakonu tužitelja CJ da bi cijena bila ugovorena na način da tužitelj izradi pakete i neka nakon toga samo kaže tuženiku koliko to košta (dakle, da tužitelj samostalno odredi cijenu nakon izrade paketa). Bilo bi nelogično da u takvoj situaciji tuženik vraća račune tužitelju i pri tom u dopisu konkretno navodi broj paketa s cijenom od 70,00 eura i broj paketa s cijenom od 50,00 eura.

11. Zastupnik po zakonu tuženika JJ iskazao je da je tuženik ukupno naručio 60 paketa i da mu je isporučeno 60 paketa. Dakle, tužitelj nije dokazao da je isporučio 85 paketa tuženiku, ali iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je u svakom slučaju tuženiku isporučeno barem 60 poklon paketa i da je toliko paketa naručio jer je to sam zastupnik po zakonu tuženika iskazao. Tužitelj nije dokazao da je cijena paketa iznosila 70,00 eura za svaki paket, ali iz samog dopisa tuženika proizlazi da je cijena u svakom slučaju iznosila barem 70,00 eura za ukupno 27 paketa (što iznosi 1.890,00 eura) i 50,00 eura za ukupno 33 paketa (što iznosi 1.650,00 eura). Stoga, ukupna cijena za isporučene pakete iznosi 3.540,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 4.425,00 eura.

12. Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 4.425,00 eura za isporučene poklon pakete sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO). U preostalom dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 3.012,50 eura po ovoj osnovi tužbeni zahtjev je neosnovan.

13. Tuženik je u dopisu od 23. svibnja 2024. naveo da se ukupan iznos obveze za isporučene pakete kompenzira s tuženikovim potraživanjem po računu za štetu. Međutim, tuženik u svojim navodima tijekom postupka ne iznosi činjenicu sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a da je izvršen bilo kakav prijeboj, a niti o kakvom se to konkretno njegovom potraživanju radi s osnove naknade štete, a niti je predložio bilo kakve dokaze iz kojih bi proizlazilo njegovo potraživanje s osnove naknade štete.

14. Iz ugovora o prijevozu i dostavi višemetrice od 1. studenog 2023. proizlazi da su tužitelj kao prijevoznik i tuženik i Energy 9 d.o.o. kao korisnici sklopili taj ugovor. Čl.

1. ugovora određeno je da će tužitelj za potrebe korisnika dogovoriti s Hrvatskim šumama isporuku višemetrice iz ugovora kojeg tuženik ima s Hrvatskim šumama, u količinama za period od potpisa ugovora do 31. prosinca 2023. u visini od 20.000 tona, odnosno 10.000 tona za Energy 9 d.o.o. Sastavni dio ugovora je tablica s cijenama prijevoza robe iz koje je vidljivo da je ugovora cijena u rasponu od 6,76 eura po toni do 21,79 eura po toni, ovisno o udaljenosti prijevoza. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja CJ i zastupnika po zakonu tuženika FJ proizlazi da je tužitelj obavio prijevoz po ugovoru i da je tuženik platio cijenu navedenu u pisanom ugovoru, tj. tablici cijene prijevoza.

Zastupnik po zakonu tužitelja CJ iskazao je da je tužitelj prevezao 32.063 tone robe i kako je predmetnim računom obračunata razlika cijene po usmenom dogovoru jer je usmeni dogovor bio dodatnih 0,79 eura po toni. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja da je usmeno bila dogovorena i dodatna cijena od 0,79 eura po toni jer taj iskaz nelogičan i neuvjerljiv, nije potvrđen niti jedni drugim dokazom u spisu, a zastupnik po zakonu tužitelja je zainteresiran za ishod postupka. Stranke su 1. studenog 2023. sklopile ugovor prema kojem se prijevoz obavljao do 31. prosinca 2023. sukladno čl.

1. ugovoru, dakle, prijevoz se obavljao u razdoblju od dva mjeseca. Stranke su pisanim ugovorom ugovorile cijenu. Nelogično je i neuvjerljivo da bi stranke ugovorile cijenu u pisanom obliku i potom za tako kratko trajanje razdoblja prijevoza (dva mjeseca) ugovarale neku drugu cijenu u usmenom obliku. S obzirom na to da se prijevoz obavljao samo dva mjeseca logično je i uvjerljivo je da su stranke ugovorile onu cijenu koja je navedena u pisanom ugovoru. Zastupnik po zakonu tužitelja nije naveo nikakve okolnosti koje bi objašnjavale zbog čega bi stranke ugovorile cijenu u pisanom ugovoru i onda nakon proteka tako kratkog vremena s obzirom na to da se prijevoz po ugovoru obavljao samo dva mjeseca zatim ugovorile neku drugu cijenu u usmenom obliku (dodatnu cijenu od 0,79 eura po toni). Zastupnik po zakonu tuženika JJ iskazao je da nije dogovorena nikakva daljnja cijena u usmenom obliku. Svjedok DJ iskazao je da je on obavljao prijevoz po nalogu tužitelja, ali nije imao saznanja o tome koja je cijena ugovorena između tužitelja i tuženika.

15. Kako tužitelj nije dokazao da je ugovorena daljnja cijena od 0,79 eura po toni, to je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 31.663,16 eura po računu broj 561/1/1/1.

16. Tužitelj nije dokazao niti svoje tvrdnje da je tuženik naručio organizaciju lova na divlje svinje i da je tužitelj taj lov organizirao za tuženika. Iz tuženikovog dopisa od 23. svibnja 2024. proizlazi da je tuženik osporio račun koji se odnosi na organizaciju lova navodeći da takvu uslugu nije naručio niti ugovorio. Svjedok HJ iskazala je da je CJ bio organizator lova za tuženika. Međutim, ovaj svjedok ima saznanja samo o tome što joj je CJ rekao, dakle, nema neposredna saznanja o bilo kakvom dogovoru tužitelja i tuženika o organizaciji lova.

Svjedok OJ iskazao je da ga je CJ pozvao u lov i da kada ga je pozivao rekao mu je da je organizator lova tuženik. Iskazao je i da ga od tuženika nitko nije kontaktirao u vezi lova te da je na samom lovu imao dojam da je tuženik domaćin jer je zastupnik po zakonu tuženika bio tamo i dijelio hranu. Prema tome, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da on nema nikakva neposredna saznanja o organizaciji lova, već mu je samo zastupnik po zakonu tužitelja CJ rekao da je organizator lova tuženik. Također, ovog svjedoka nije tuženik pozvao u lov, već zastupnik po zakonu tužitelja.

Sam dojam ovog svjedoka o tome tko je bio domaćin na lovu nije odlučan jer se radi o subjektivnom dojmu koji, uzimajući u obzir da ga je zastupnik po zakonu tužitelja, a ne tuženik, pozvao u lov, ne znači da je tuženik naručio od tužitelja organizaciju lova. Svjedok IJ, lovočuvar u predmetnom lovištu, iskazao je da mu je CJ rekao neka pripremi lov za njegove poslovne partnere, da ne zna je li postojao nekakav dogovor između tužitelja i tuženika u pogledu organizacije lova, već samo zna da mu CJ rekao da je taj lov za njegove poslovne partnere.

Iz iskaza ovog svjedoka također proizlazi da nema nikakva neposredna saznanja o odnosu tužitelja i tuženika u pogledu organizacije lova, već mu je jedino saznanje da mu je zastupnik po zakonu tužitelja CJ rekao da je to lov za njegove poslovne partnere. Zastupnik po zakonu tužitelja CJ iskazao je kako je on predložio zastupniku po zakonu tuženika da bi bilo pametno napraviti lov te da je onda zastupnik po zakonu tuženika rekao neka to napravi i da će on sve platiti, a da su cijenu dogovorili na način da je zastupnik po zakonu tuženika rekao neka naplati koliko treba naplatiti.

Zastupnik po zakonu tuženika JJ iskazao je da je ideja bila dogovoriti s CJ narudžbu za lov s definiranim tuženikovim uzvanicima koji dobivaju pozivnice od tuženika i gdje se pokloni daju u ime tuženika. Iskazao je da mu tužitelj nikada nije dao ponudu za takav lov, a da ovaj konkretni lov koji je organiziran je lov u kojem je on samo bio uzvanik, a to nije lov kojeg je on naručio, niti je bio prisutan kao domaćin. Svjedoci HJ, OJ i IJ nemaju neposredna saznanja o tome je li tuženik naručio predmetnu organizaciju lova od tužitelja, već su iskazali samo da im je zastupnik tužitelja CJ rekao kako lov organizira za tuženika.

Niti svjedoci, niti zastupnik po zakonu tužitelja nisu naveli koga je to CJ pozvao u lov, odnosno tko su bili ti poslovni partneri tuženika koje je pozvao. OJ nije bio poslovni partner tuženika, već tužitelja jer je tuženik sklopio ugovor o prijevozu višematrice s tužiteljem, a ne s OJ. Tužitelj je sklopio ugovor s OJ kojim je njemu povjerio prijevoz. Dakle, OJ je poslovni partner tužitelja. Ako je lov naručio tuženik tada bi bilo logično i uvjerljivo da su sve osobe koje su pozvane u lov upravo poslovni partneri tuženika. Međutim, niti tužitelj u svojim činjeničnim navodima tijekom postupka ne iznosi činjenicu da je bilo koji određeni poslovni partner tuženik (ime i prezime ili tvrtka društva) pozvan u lov, a niti bilo koju takvu osobu navodi zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu, a također niti svjedoci.

Ako je tužitelj organizirao lov prema narudžbi tuženika tada bi bilo logično da pozove poslovne partnere tuženika pa prema tome i da zna navesti koji su to poslovni partneri tuženika koji su bili u lovu. Međutim, niti tužitelj iznosi takve činjenice tijekom postupka, niti bilo koju takvu osobu zastupnik po zakonu tužitelja spominje u svom iskazu. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, te da je tuženik odmah po zaprimanju računa vratio račun tužitelju i naveo u dopisu razloge osporavanja računa koji se odnose na to da nije naručio niti ugovorio predmetni lov, to se na temelju svih izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je tuženik naručio organizaciju predmetnog lova od tužitelja, a niti ugovorena cijena.

Zbog toga je tužbeni zahtjev neosnovan i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 25.000,00 eura po osnovi organizacije lova na divlje svinje i konzumacije hrane tijekom lova.

17. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od ukupno 4.425,00 eura, a neosnovan u preostalom dijelu.

18. Tužitelj je dužan platiti i zatezne kamate na iznos od 4.425,00 eura sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a koje teku od prvog dana nakon dospijeća obveze po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora. Dospijeće tražbine 30. svibnja 2024. sud je utvrdio iz računa u spisu s obzirom na to da tuženik ne osporava sam datum dospijeća.

19. Tužitelj je uspio u parnici s iznosom od 4.425,00 eura, a izgubio parnicu za iznos od 59.675,66 eura pa je uspjeh tužitelja 6,90%, a uspjeh tuženika je 93,10%. Stoga, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku pripada naknada troškova postupka u omjeru od 86,20% (93,10%-6,90%), dok tužitelju ne pripada pravo naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

20. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora od 64.100,66 eura.

21. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke suda o troškovima postupka.

22. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

23. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, sastava podneska od 28. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 6. svibnja 2025. i 17. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 4.000,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak PDV- a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 1.000,00 eura i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 5.663,61 eura, što u omjeru od 86,20% iznosi 4.882,03 eura.

Zagreb, 11. srpnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku