Rev-2222/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2222/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika A. d.o.o. R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice I. Z. i I. Z. B., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Z. i I. Z. B. u L. te E. B., odvjetniku u Z. i drugotuženika S. V., vlasnika obrta T., L., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2999/11-2 od 6. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu broj P-347/08 od 14. veljače 2011., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik A. d.o.o. R., ... i S. V., vlasnik obrta T., L., ..., dužni su solidarno tužiteljici L. K. iz Z., ..., platiti iznos od 56.278,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 05. prosinca 2005. godine do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini zakonske zatezne kamate, a od dana 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te naknaditi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku A. d.o.o. nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 15.385,00 kn (petnaesttisućatristoosamdesetpetkuna), u roku od 15 dana." Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica na ime naknade štete potražuje iznos od 38.721,22 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku i predložila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice, kao suvlasnice zgrade, za naknadu štete koja je nastala na njezinom stanu i stvarima do koje je, prema tvrdnji tužiteljice, došlo zbog prodora oborinskih voda prilikom izvođenja radova na krovu zgrade, a koju štetu su joj prouzročili prvotuženik, kao drugi suvlasnik zgrade, koji je protivno zabrani tužiteljice naručio radove na krovu te drugotuženik, kao izvođač radova na krovu.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je prvotuženik, kao suvlasnik nekretnine, postupao kao poslovođa bez naloga, radi otklanjanja neposredne opasnosti, koji posao nije trpio odgodu, u smislu odredbe čl. 39. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP), čl. 220. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i čl. 222. st. 1. do 3. ZOO. Tužbeni zahtjev je odbijen i u odnosu na drugotuženika jer su sudovi ocijenili da tužiteljica nije dokazala da je drugotuženik obavio nestručan posao kao te da nije utvrđena uzročno-posljedična veza između oštećenja stvari i nepravilnog izvođenja radova, niti nije dokazala u kojoj mjeri je šteta posljedica svakog od mogućih uzroka štete.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revidentica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude navodi da reviziju podnosi zbog pravnih pitanja:

"1. Da li je suvlasnik nekretnina na kojoj se poduzimaju građevinski radovi protivno njegovoj zabrani, treća osoba kojoj naručitelj radova (konkretno je to bio drugi suvlasnik) i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju za štetu koja je nastala u vezi s izvođenjem tih radova u smislu čl. 207. Zakona o obveznim odnosima iz 1978.g.?

2. Da li se osoba koja započne poduzimati radove suprotno zabrani suvlasnika bez obzira da li je ta zabrana protivna zakonu ili nije, ali radove ne dovrši nego ih ostavi napola izvršene, može smatrati poslovođom bez naloga ili ne u smislu čl. 220-226 Zakona o obveznim odnosima iz 1978.g.?".

Odlučujući o dopuštenosti tužiteljičine izvanredne revizije vijeće ovoga suda ocijenilo je da revizija nije dopuštena.

Prema ocjeni ovoga vijeća tužiteljica u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude nije izložila razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naprotiv, revidentica u podnesenoj izvanrednoj reviziji samo neodređeno navodi da se pogrešnim tumačenjem istaknutog pravnog pitanja izravno krše prava čovjeka i građanina te da smatra da je rješenje ovih pravnih pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni prava.

Međutim, takvi navodi tužiteljice izneseni u izvanrednoj reviziji sami po sebi, a s obzirom da se tužiteljica nije pozvala na konkretne i različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o u reviziji postavljenim pravnim pitanjima, ne predstavljaju dostatne razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Pritom treba posebno navesti da revizijski sud ne može ispitivati pravilnost primjene materijalnog prava u postupku koji prethodi revizijskom postupku u slučaju kad revident podnese izvanrednu reviziju koja ne ispunjava formalne pretpostavke za dopuštenost te revizije (s obzirom da su u izvanrednoj reviziji izostali razlozi o važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni).

Zbog navedenog je temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.