Revr-1380/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1380/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz Z., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda D. C. & A. P. u Z., protiv tuženika I. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1769/10-2 od 8. veljače 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-686/09-22 od 20. srpnja 2010., u sjednici održanoj 28. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za ukidanje odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 31. svibnja 2007., - za nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na rad prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. travnja 2000., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parničen troškove u iznosu 3.542,50 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu tužitelju parničnih troškova.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tuženik odlukom od 31. svibnja 2007. izvanredno otkazao ugovor o radu stoga što je tužitelj krajem listopada 2006. bez odobrenja poslodavca i za vrijeme radnog vremena izvršio uslugu instalacije stroja u vlasništvu obrta „F. T.“ u M. na poziv direktorice I. & I. d.o.o. iz L. I. L., te za istu uslugu primio 500,00 EUR-a i novac zadržao za sebe iako za to nije imao odobrenje niti putni nalog tuženika, te o tome nije sačinio službeni izvještaj, - te da je tužitelj doista učinio navedenu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć, a za koju povredu obveze iz radnog odnosa je tužitelj saznao 22. ili 23. svibnja 2007.

Tužitelj je protiv odluke o otkazu ugovora o radu izjavio zahtjev za zaštitu prava, kojega tuženik nije prihvatio.

Ocijenivši da je tuženik u ovom slučaju dokazao opravdanost izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 – dalje u tekstu: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, - prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na koju se izvanredni otkaz temelji.

U predmetnom slučaju ostvarena je pretpostavka za primjenu navedenih zakonskih odredbi.

Kod tuženika nije ustanovljeno radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik, pa tuženik nije imao obvezu savjetovanja sa radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom u smislu čl. 145. st. 1. i čl. 148. st. 3. ZR.

Suprotno tvrdnji revidenta razlozi u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama nisu nejasni i proturječni, te se ista presuda može ispitati.

Odlučne činjenice za rješavanje predmetnog spora utvrđene su na temelju i savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona i parnično postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

Prvostupanjski sud je obrazložio zašto prihvaća iskaze zakonskog zastupnika tuženika D. Š. i svjedoka I. L., a djelomično ne prihvaća iskaza tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

S obzirom na izvedene dokaze nije bilo potrebno izvesti dokaz saslušanjem svjedoka A. P. na prijedlog tužitelja, pa odbijanjem toga dokaznog prijedloga tužitelja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

Drugostupanjski je sud ocijenio navode u žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude koji od odlučnog značenja, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

Iako je zastupnik tuženika D. Š. na ročištu glavne rasprave 8. srpnja 2010. iskazao da je tužitelj posao naveden u odluci o otkazu ugovora o radu obavio u ime i za račun tuženika, tužitelj je učinio povredu obveze iz radnog odnosa, jer za obavljanje toga posla nije imao odobrenje tuženika, a obavljeni posao je naplatio u svoju korist.

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. ZPP).

S obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392.a st. 1. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 28. ožujka 2012.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.