Rev-1934/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1934/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz B., zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., protiv tuženika Opće bolnice Bjelovar, zastupanog po punomoćniku M. V., dipl. pravniku, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika na presudu Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-636/99 od 4. lipnja 1999. godine, kojom je po žalbi tuženika potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-551/96 od 22. siječnja 1999. godine, u sjednici održanoj dana 8. studenog 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Poništava se odluka tuženika Opće bolnice Bjelovar, Mihanovićeva 8, urudžbeni broj 02 od 11. travnja 1996. godine, pa se slijedom toga nalaže tuženiku da tužitelju dr. med. S. G. iz B., omogući obavljanje dežurstva kao posebnog uvjeta rada prema rasporedu dežurstva u službi, odnosno organizacijskoj jedinici u skladu s čl. 5. Ugovora o radu koji su stranke zaključile 31. ožujka 1996. godine, sve to u roku od 8 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.525,00 kn u roku od 8 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu ili prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je prijeporno, a i u ovom stadiju postupka je prijeporno da li je odluka tuženika o prestanku rada u dežurstvu tužitelja donijeta u zakonom propisanom postupku i pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće:

- da su stranke dana 31. ožujka 1996. godine sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove kirurga specijaliste i dežurstvo kao poseban uvjet rada;

- da tužitelju po odluci tuženika od 11. travnja 1996. godine prestaje dežurstvo u djelatnosti opće kirurgije protivno njegovoj - tužiteljevoj volji.

I po stajalištu ovog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je poslodavac dužan osigurati zaposleniku obavljanje poslova za koje je zaključen ugovor o radu, a u nazočnom slučaju to je i pravo tužitelja da obavlja poslove specijaliste kirurga i dežurstvo kao posebno ugovorenog uvjeta rada za koje prima i naknadu. Naime, prema Zakonu o radu ("Narodne novine", br. 38/95 - dalje: ZN) jedno od osnovnih načela je načelo stalnosti sadržaja ugovora o radu, što znači da se ugovor o radu može mijenjati samo suglasnom voljom ugovornih strana.

Dakle, tužitelju je uskraćeno pravo da izvršava sadržaj među strankama zaključenog ugovora o radu, tj. da pored ostalih poslova obavlja i poslove dežurstva, što pobijanu odluku čini nezakonitom.

Naime, sve dotle dok se u zakonom propisanom postupku (čl. 40. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju - "Narodne novine", br. 26/83, 48/83, 5/86, 42/87, 34/89, 40/89, 57/89, 40/90, 9/91, 11/91 i od ovlaštenog tijela - invalidske komisije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, tužitelju ne utvrdi invaliditet, tj. smanjenje ili gubitak radne sposobnosti za obavljanje poslova na koje je raspoređen i koje obavlja, to i ne postoji mogućnost da tuženik uskrati pravo tužitelju za obavljanje dežurstva za koje je zaključio s tuženikom ugovor o radu.

Iz iznijetog slijedi da su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili, tj. primijenili materijalno pravo kad su odlučili da je pobijana odluka tuženika nezakonita, jer tužitelj ima pravo raditi u dežurstvu sve dok stranke drukčije ne ugovore ili nastupe okolnosti zbog kojih izvršenje ugovora jednoj od stranaka postane nemoguće, odnosno dok se ne ispune zakonske pretpostavke vezane uz smanjenje radne sposobnosti utvrđene - ocijenjene odlukom nadležnog tijela.

Slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Temeljem odredbe čl. 393. ZPP, a iz iznijetih razloga valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. studenog 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.