I Kž-945/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 945/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr.sc. Zdenka Konjića kao predsjednika, te Lidije Grubić Radaković i mr.sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. D. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2011 godine, br. Kv-I-189/11 (K-49/10), u sjednici održanoj 20. prosinca 2011 godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba osuđ. D. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2011 godine broj Kv-I-189/11 (K-49/10) odbačen je zahtjev osuđ. D. V. za obnovu kaznenog postupka.

Protiv ovog rješenja podnio je žalbu osuđenik D. V., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da se dopusti obnova postupka.

U pisanom očitovanju Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Osnovano je prvostupanjski sud odbacio zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđ. D. V. s navodom da ne postoje zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka iz razloga predviđenih u čl. 501 st. 1 t. 3 ZKP/08.

U skladu s odredbom čl. 501 st. 1 t. 3 ZKP/08, kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika kada se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem kaznenom

I Kž 945/11-4

zakonu. Osuđenik međutim, u zahtjevu za obnovu postupka, što ponavlja u žalbi, mijenja obranu koja je predstavljala priznanje djela, tvrdeći da je njegovo priznanje djela prouzrokovalo teško psihičko stanje, te je u dokaz navoda priložio medicinsku dokumentaciju zajedno s izvješćem o liječenju ovjereno kod javnog bilježnika, a što se u žalbi naziva vještačkim nalazom. Najprije treba naglasiti, da se pravomoćna presuda zasniva, ne samo na priznanju optuženika, nego i na personalnim (iskazi svjedoka), materijalnim (zapisnik o pretrazi, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta) i kontrolnim dokazima (toksikološko vještačenje). Medicinska dokumentacija na koju se osuđenik poziva, u najvećem dijelu bila je analizirana i ocijenjena u prvostupanjskom postupku, dakle sud je bio upoznat s narušenim zdravljem osuđenika i ta okolnost kao olakotna, bila je od značaja kod odabira vrste i visine kazne. Pritom valja imati u vidu da je sud u presudi na koju optuženik nije podnio žalbu, pažljivo analizirao njegovu obranu i to posebno opširne navode o subjektivnoj komponenti učina djela, te je zaključio da takva obrana u usporedbi s medicinskom dokumentacijom, upućuje nedvojbeno na zaključak da ne postoje okolnosti koje bi njegovu kaznenu odgovornost dovodile u pitanje ili bi je čak isključivale. Prema tome, s obzirom na sadržaj u usporedbi s medicinskom dokumentacijom u spisu, mišljenje jednog liječnika, ovjereno kod javnog bilježnika, koje je priloženo uz zahtjev, a koje žalitelj neosnovano naziva vještačenjem, ne predstavlja prikladan dokaz koji bi sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima mogao prouzročiti oslobođenje ili osudu po blažem zakonu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

Stoga je žalbu osuđenika valjalo odbiti ako neosnovanu, pa je u skladu s odredbom čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/08 riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. prosinca 2011 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Štampar Stipić, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.