II Rev-12/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-12/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Mladena Žuvele, Miroslave Vekić, Ivice CrniĆa i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., zastupan po agenciji - Z., protiv tuženika T. B. iz N., zastupanog po Đ. M., odvjetniku iz Z., radi zaštite autorskoga prava, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 20. veljače 1990. br. Pž-617/88-2, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 11. svibnja 1989. br. P-2564/89-14, u sjednici održanoj dana 27. ožujka 1991,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Privredni sud Hrvatske odbio je žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu kojom je zbog povrede autorskog prava tuženik obvezan tužitelju platiti dinara 75,00 s kamatama koje se u Rijeci obračunavaju na nenamjenske štedne uloge oročene dulje od jedne godine od 19. svibnja 1987. do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 28,50 dinara°

Tuženi izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava°

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Javno tužilaštvo Hrvatske iako pozvano u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) nije dostavilo svoje izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Presudom Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 7. VII. 1987. br. P-7031/87, utvrđeno je da je tuženi.

a) povrijedio autorsko imovinsko pravo tužitelja jer je kao slikar bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade koristio jednu kolor fotografiju autor koje je tužitelj,

b) povrijedio tužiteljevo autorsko moralno pravo jer je koristeći to isto tužiteljevo autorsko djelo ovo mijenjao, deformirao i sakatio, te jer nije označio ime i prezime autora.

Ujedno je tom presudom tuženi obvezan platiti tužitelju iznos od 75,00 dinara s kamatama kao i parničnim troškom.

Odlučujući o žalbi tuženika protiv te presude Privredni je sud Hrvatske potvrdio prvostepenu presudu u odnosu na utvrđenje postojanja povrede kako autorskih (tužiteljevih) imovinskih, tako i moralnih prava, a ukinuo ju je u odnosu na odluku o plaćanju naknade i predmet vratio na ponovno suđenje u tom dijelu jer taj dio presude nije bio obrazložen.

U nastavku postupka prvostepeni sud je udovoljio zahtjevu a drugostepeni je sud - kako je uvodno rečeno - odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

U reviziji tuženi ni jednom riječju ne pobija visinu dosuđene naknade, a kako ni ovaj sud ne. nalazi da bi ta visina bila utvrđena na štetu tuženog to je, imajući u vidu i da u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 10. u vezi s čl. 386. ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (tuženi niti ne ukazuje na postojanje neke od bitnih povreda parničnog postupka), reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Napomenuti je da se revizija iscrpljuje u pobijanju samog osnova odgovornosti tuženog (zbog povrede autorskih prava tužitelja) ali je o tome već pravomoćno odlučeno (kako je to uvodno izloženo), pa se je i drugostepeni sud suvišno (ponovno) upustio u raspravu o toj odgovornosti.

U Zagrebu, 27. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.