Psz-124/1991-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 124/1991-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga M.I. iz Ž., zast. po N.R., odvjetniku iz M., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 10.V. 1991. br. P-481/91, radi prekršaja iz čl. 52. st. 1. toč. 6. Zakona o samostalnom obavljanju privrednih djelatnosti osobnim radom, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. studenoga 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenog protiv rješenja Suca za prekršaje općine Makarska od 15.III. 1991. br. 1875/90, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 52. st. 1. toč. 6. Zakona o samostalnom obavljanju privrednih djelatnosti osobnim radom, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim, jer nije počinio prekršaj za koji je kažnjen. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima, ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjenoga u cijelosti u provedenom postupku dokazano izvršenim uvidom u službenu bilješku Turističke inspekcije općine Makarska, saslušanjem kažnjenoga i svjedoka K.Ž.. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjeni počinio djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjenoga da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim jer nije počinio predmetni prekršaj, budući da protivno proizlazi iz rezultata provedenog prekršajnog postupka.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42.st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 5. studenoga 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. N.R., odvjetnik, M.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).