Rev-1840/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1840/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj.P. iz S., koga zastupa M.M., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatska pošta i telekomunikacije - Telekomunikacijski centar S., koga zastupa M.V., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. veljače 1994., kojima je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 21. listopada 1993. br. Gž 191/94, u sjednici održanoj dana 26. lipnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja poništene su odluke radničkog savjeta tuženika navedene pod toč. I. izreke te presude, dok je odbijen zahtjev da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 120.000 DEM a odbačena je tužba u dijelu kojim je tužitelj tražio da se uvrsti na listu prvenstva za dodjelu stana i da mu je tuženik dužan dodijeliti odgovarajući stan.

Tuženik je obvezan tužitelju naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja je djelomično potvrdio presudu suda prvoga stupnja i to u dijelu kojim je poništeno prije navedeno rješenje, dok je u preostalom dijelu tužiteljeva tužba odbačena.

Protiv odluke suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine odluke obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv dijela odluke suda drugoga stupnja kojom je njegova tužba odbačena.

Sudovi nižega stupnja su kao nezakonite poništili odluke oragana upravljanja tuženika u kojima je tuženik izostavljen kao radnik kome treba dodijeliti stan na korištenje. Ti sudovi su odbili tužbeni zahtjev, odnosno odbacili tužbu u dijelu kojim je on tražio da ga sud uvrsti u listu prvenstva za dodjelu stana na korištenje na određenom mjestu, te da tuženika obveže da mu dodijeli odgovarajući stan, time da se te obveze može osloboditi ako mu plati protuvrijednost domaće valute od 120.000 DEM.

Tako su sudovi odlučili iz razloga što su zauzeli pravilno pravno stajalište da se opseg pravne zaštite pod čl. 88. Zakona o stambenim odnosima ograničava na poništenje odluke o dodjeli stana ako ona nije u skladu sa zakonom i općim aktom.

Sud naprotiv nije nadležan odlučivati kojem radniku pripada pravo na stan.

Stoga je sud drugoga stupnja pravilno odlučio kad je odbacio tužiteljevu tužbu kojom je tražio uvrštenje u listu prvenstva na određenom mjestu, te nametanje obveze tuženiku da mu dodijeli odgovarajući stan uz alternativno ovlaštenje da mu isplati protuvrijednost od 120.000 DEM (čl. 16. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP), jer je to autonomno pravo tuženika (čl. 79. Zakona o stambenim odnosima).

U vezi s tim nije došlo ni do bitne povrede odredaba parničnog postupka kao što smatra tužitelj u reviziji.

Iz navedenih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.