II Kž-460/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-460/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. G. J. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Požegi od 9. srpnja 1999., br. Kv-138/99

(Kio-72/99), o produljenju pritvora tijekom istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 22. srpnja 1999.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okr. G.J., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Požegi, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr. G.J., tijekom istrage nakon mjesec dana za još dva mjeseca, po toč. 1., 2. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97, protiv kojeg se provodi istraga zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja je podnio žalbu okr. G.J., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine pritvor protiv njega.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj da, na temelju utvrđenih činjenica u pobijanom rješenju, nema osnova za primjenu mjere pritvora protiv njega po pritvorskim osnovama iz tog rješenja.

Naime, pritvorske osnove iz toč. 2. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97, u pobijanom rješenju obrazlažu se tako što se navodi: "...postoje opasnosti od njegovog ometanja istrage utjecajem na svjedoke koji nisu još svi saslušani, a također izvanraspravno vijeće vidi i ostvaren pritvorski razlog iz čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP-a s obzirom na sve okolnosti i način izvršenja kaznenog djela razbojništva koje je stavljeno okrivljeniku na teret".

Ovime se, u pobijanom rješenju, samo navode zakonski opisi pritvorskih osnova iz toč. 2. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97, a pri tome se uopće ne navode činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja da će okrivljenik, ako bi boravio na slobodi, utjecati na točno određene svjedoke i time omesti provođenje ovog kaznenog postupka (treba točno navesti koji su to svjedoci, na koje bitne činjenice treba ih ispitati, a da su značajne za utvrđivanje krivnje okrivljenika, pa da bi on imao interesa utjecati na te svjedoke), odnosno ne navode se koje su to okolnosti djela koje ga čine počinjenim na način koji opravdava primjenu mjere pritvora protiv žalitelja, što sve predstavlja zakonske osnove za primjenu mjere pritvora protiv žalitelja po toč. 2. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97, a to nedostaje u razlozima

pobijanog rješenja.

Također, treba istaknuti da je zakonski osnov za primjenu mjere pritvora po toč. 1. st. 2. čl. 102. ZKP/97, protiv nekog tko je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo, je postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost da će ta osoba pobjeći.

U ovome slučaju, produljavajući primjenu mjere pritvora protiv žalitelja i po toč. 1. st. 2. čl. 102. ZKP/97 u pobijanom rješenju se samo navode okolnosti da žalitelj nema zasnovanu obitelj i stalan radni odnos, koje, po ocjeni ovog suda, same za sebe nikako ne mogu biti one okolnosti koje upućuju na opasnost da će žalitelj pobjeći, ako bi boravio na slobodi, kraj činjenice da iz podataka spisa ne proizlazi da je žalitelj, prije stavljanja u pritvor, poduzeo bilo koje postupke koji bi uputili na opasnost od njegovog bijega.

Slijedom istaknutog, proizlazi da pobijano rješenje ne sadrži one bitne razloge koji bi uputili na postojanje zakonskih osnova za primjenu mjere pritvora protiv žalitelja po toč. 2. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97, a dani razlozi za pritvorsku osnovu iz toč. 1. st. 2. čl. 102. ZKP/97 nisu razlozi koji bi uputili na zakonski osnov za tu pritvorsku osnovu, pa se u tom dijelu ono ne može valjano ispitati.

Slijedom istaknutog je i trebalo prihvaćanjem žalbe, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Prigodom ponovnog odlučivanja sud prvog stupnja (izvanraspravno vijeće) će kod ocjene ima li osnova za daljnje produljenje pritvora protiv okrivljenika po toč. 1., 2. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97 imati u vidu sve dane primjedbe u ovome rješenju, nakon čega će donijeti novo pravilno i zakonito rješenje, koje će valjano i obrazložiti.

U Zagrebu, 22. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.