Legislator Case Law & Legislation
Revr-964/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal on litigation costs based on success ratio and tariff schedules.

Case Number Revr-964/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially allowed the appeals regarding litigation costs, overturning the lower court's calculation based on the parties' success ratios. The court determined that the plaintiff succeeded in 75% of the claim while the defendant succeeded in 25%, applying specific tariff schedules for legal representation at various procedural stages. Consequently, the defendant was ordered to pay the plaintiff 36,814.72 kuna in litigation costs, while requests for appeal fees were dismissed as unnecessary.

Legislator headnote

AI generated

čl. 395. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP: Litigation costs are allocated based on the proportion of success achieved by each party, calculated according to the applicable tariff for legal representation at the time of each procedural act.

Keywords

AI generated
litigation costs allocation success ratio calculation legal representation tariff procedural fees assessment civil procedure law costs of appeal legal aid fees

Cited Legislation

AI generated
čl. 395. st. 1. ZPP
čl. 400. st. 3. ZPP
u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP kao u izreci rješenja.
čl. 155. ZPP
Strankama nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP).
Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 87/93, 16/94 i 11/96) tužitelju pripada 330 bodova,
Tbr. 8. točka 3. OT
prema Tbr. 8. točka 3. OT-a 50 bodova, za sastav podneska od 13.
Tbr. 9. toč. 1. OT
prema Tbr. 9. toč. 1. OT-a 1001 bod za svako ročište (vps: 1.060.950,00 kn) što je ukupno čini 3.333 boda što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos 33.330,00, uvećano za zatraženi PDV od 22% iznosi 7.332,60 kuna, što ukupno iznosi 40.662,60 kuna.
Tbr. 42. toč. 2. OT
Punomoćniku tužitelja pripada i obračun PDV-a od 23% temeljem Tbr. 42. toč. 2. OT, ukupno u iznosu 10.890,50 kuna ili ukupno 58.240,50 kuna.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 964/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1655/10-2 od 12. listopada 2010. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-457/03-38 od 21. prosinca 2009., u sjednici održanoj 23. travnja 2014.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika i tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari.

r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1655/10-2 od 12. listopada 2010. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-457/03-38 od 21. prosinca 2009. u dijelu u kojem je odlučeno o parničnim troškovima i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 36.814,72 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-457/03-38 od 21. prosinca 2009. nalaženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 451.420,00 kn, kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu 38.263,72 kn sa zateznom kamatom pobliže opisanom u toč. I. izreke. Nadalje u toč. II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu 174.000,00 kn sa zateznom kamatom, dok je u toč. III. izreke nalaženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 8.893,16 kn.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1655/10-2 od 12. listopada 2010. odbijena je kao neosnovna žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-457/03 od 21. prosinca 2009. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke. Nadalje je u toč. II. izreke odbijena žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena navedena presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu 162.000,00 kn te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu 8.003,20 kn. U toč. III. izreke preinačena je navedena presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu 12.000,00 kn kao i u odluci o parničnom trošku iznad iznosa 8.003,20 kn i u dijelu u kojem je tužitelj posredno odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te je suđeno na način da se nalaže tuženiku platiti tužitelju daljnji iznos 12.000,00 kn te naknaditi daljnji iznos troškova parničnog postupaka u visini 1.345,88 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2009. do isplate. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za isplatu troška parničnog postupka u iznosu 889,96 kn. U toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu 577,50 kn, dok je u toč. V. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova povodom žalbe iznad dosuđenog iznosa 577,50 kn, te zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka povodom žalbe u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnih prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude iz razloga pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, te odredbi trošak revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj i tuženik se protive navodima revizije te predlažu da se iste kao neosnovane odbiju. Potražuju trošak odgovora na reviziju.

Revizija tuženika i tužitelja nije osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari.

Revizija tužitelja i tuženika je osnovana glede odluke o parničnim troškovima.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobijan revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Isto tako pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika i iskazima datih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede na radu kod tuženika kao poslodavca.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu ..., kada se uputio u poslovnicu F. radi predaje novca i to na način da ga je napao nepoznati napadač koji je pucao iz pištolja te ga teško ranio i pri tome oduzeo novac,

- da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu dostavljača, a što je obuhvaćalo poslove dostave gotovog novca, dokumentacije, prijava i odjava radnika, dnevne pošte na adresu banaka, pošta i drugih odgovarajućih institucija,

- da je u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj obavljao uobičajene poslove u okviru radnih zadataka koji proizlaze iz njegovog ugovora o radu,

S obzirom na takvo utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tuženik kao tužiteljev poslodavac odgovoran za spornu štetu na temelju odredbe čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 117/01 i 82/01 – dalje: ZR), čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96 i 94/96), u svezi s odredbom čl. 177. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ocijenivši pri tome da je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete djelomično osnovan.

Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZR ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu propisano da je poslodavac odgovoran zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

Prema odredbi čl. 177. st. 2. ZOO tuženik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a može se i djelomično ili potpuno osloboditi odgovornosti ako je oštećenik pridonio nastanku štete (st. 3.).

U konkretnom slučaju je utvrđeno da je ozljeda tužitelja i nastala šteta uzrokovana povredom na radu a tuženik nije dokazao da se ista dogodila iz razloga koje bi ga oslobađale odgovornosti a niti je dokazao eventualni doprinos tužitelja nastanku štete što znači da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi nastalu štetu proizašlu iz navedene povrede na radu.

Pri tome je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da ovdje nije riječ o radnji treće osobe koja bi oslobodila tuženika kao poslodavca od odgovornosti pa takvo stajalište prihvaća i ovaj revizijski sud. Neosnovano stoga tuženik i u reviziji ponavlja prigovor nepostojanja odgovornosti, jer da je šteta nastala isključivo krivnjom treće osobe. Ovog stoga, što se u takvom slučaju šteta javlja kao posljedica profesionalnog rizika za koju odgovara poslodavac, u konkretnom slučaju tuženik. Napad nepoznate osobe ne otklanjala odgovornost poslodavca za štetu koju je radnik – tužitelj pretrpio na radu prilikom obavljanja poslova dostave novca u F. u okviru svog redovnog radnog zadatka, jer zbog prirode poslovanja predstavlja rizik iz kojeg može proizići šteta za radnika, pa su nižestupanjski sudovi s pravom otklonili tvrdnju tuženika da postoje pretpostavke za njegovo oslobađanje od odgovornosti, pozivom na čl. 177. st. 2. ZOO.

Ne postoji, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, koju tuženik ističe u reviziji.

Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prostrijelne rane kroz trbušnu šupljinu, puknuće lijevog režnja jetre, puknuće želudca i slezene, te oštećenja debelog crijeva u području zavoja slezene uz nakupljanje krvi u trbušnoj šupljini, što je dovelo do razvoja šoka uzrokovanog obilnijim krvarenjem u trbušnoj šupljini, te je u svrhu saniranja provedeno odgovarajuće liječenje uključujući tri operativna zahvata.

Zbog zadobivenih povreda tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana nakon buđenja iz narkoze, uključivo i bolove koji su nastali stvaranjem gnoja u trbušnoj šupljini, što je kirurški odstranjeno 3. prosinca 2009., kao i uključivo i bolove koje tužitelj trpio u daljnjem tijeku liječenja, srednjeg intenziteta oko 20 dana, što uključuje bolove u području rezova nakon buđenja iz narkoze, bolove kod napinjanja, kašljanja, promjene položaja tijela i tome slično, dok fizičke bolove slabijeg intenziteta trpi i naknadno, što je obuhvaćeno ocjenom trajnog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je trpio strah i to primarni strah jakog intenziteta u trajanju ranjavanja do smještaja u bolnicu i početka priprema za hitnu operaciju, nakon čega se nastavlja tzv. sekundarni strah jakog intenziteta, uključuju i razdoblje svih provedenih operacija, u ukupnom trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, te slabijeg intenziteta mjesec dana, dok ostali vidovi straha su uključeni u ocjenu trajnih posljedica nastalih zbog razvijanja kroničnog PTSP-a koji je uzročno- posljedično vezan sa štetnim događajem od ... Kod tužitelja je došlo do smanjenja opće životne i radne aktivnosti za 80%. Kod tužitelja postoji naruženog srednjeg do težeg stupnja, jer su zaostali ožiljci nepravilnog oblika u predjelu trbuha i leđa.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravom shvaćanju ovog suda pravilan je zaključak nižestupanjskog suda da tužitelju na ime pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu s osnova pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos 20.000,00 kn, s osnova pretrpljenog straha iznos 30.000,00 kn, s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos 380.000,00 kn te s osnova naruženosti iznos 25.000,00 kn. To stoga što su nižestupanjski sudovi pri odmjeravanju pravične naknade ocijenili sve okolnosti konkretnog slučaja tj. one koje predviđa odredba čl. 200. ZOO, a posebno imajući na umu intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha te opseg trajnih posljedica i stupanj naruženja, te njihove pojavnosti uz životnu dob tužitelja i njegovo zanimanje.

Pravilnom prijemnom odredbe čl. 195. st. 1. ZOO nižestupanjski sudovi su pravilno dosudili tužitelju troškove tuđe pomoći i njege u iznosu 8.420,00 kn te mjesečnu naknadu u obliku rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu 1.040,00 kn.

Stoga nije osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog valjalo je u odnosu na glavni zahtjev odbiti reviziju i tužitelja i reviziju tuženika kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Međutim, osnovani su revizijski navodi stranaka glede odluke o troškovima parničnog postupka jer su nižestupanjski sudovi u tom dijelu pogrešno primijenili materijalno pravo s obzirom da vrijednost predmeta spora nisu obračunavali prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedinačne radnje, već prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu.

Stoga je strankama valjalo dosuditi parnične troškove prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje:

- u vrijeme podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora iznosila je 300.000,00 kn pa za sastav tužbe od 17. siječnja 2003. prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 87/93, 16/94 i 11/96) tužitelju pripada 330 bodova,

- za pristup na ročište od 2. srpnja 2004. kada je vrijednost predmeta spora 1.060,950,00 kn tužitelju pripada prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05 i 59/07 - dalje u tekstu: OT) 1001 bod, za sastav podneska od 6. veljače 2008. prema Tbr. 8. točka 3. OT-a 50 bodova, za sastav podneska od 13. studenoga 2008. prema Tbr. 8. točka 3. OT-a 50 bodova, za sastav podneska od 4. studenoga 2009. prema Tbr. 8. točka 3. OT-a 50 bodova, za sastav podneska od 8. siječnja 2009. prema Tbr. 8. točka 1. OT-a 1001 bod, za pristup na ročište od 25. rujna 2009. prema Tbr. 9. točka 1. OT-a 1001 bod.

- za sastav podneska od 10. prosinca 2009. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09 - dalje u tekstu: OT) tužitelju pripada 626 bodova, jer je tada vrijednost predmeta spora iznosila 625.420,00 kn. - za pristup na ročište od 10. prosinca 2009. prema Tbr. 9. točka 1. OT-a 626 bodova, što ukupno čini 4.735,00 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 10,00 kuna daju iznos 47.350,00 kuna.

Punomoćniku tužitelja pripada i obračun PDV-a od 23% temeljem Tbr. 42. toč. 2. OT, ukupno u iznosu 10.890,50 kuna ili ukupno 58.240,50 kuna.

Tužitelj je u parnici uspio sa 75% zahtjeva te mu pripada trošak u iznosu 43.680,37 kuna kojem iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu 3.300,00 kuna i stoga je tužitelju valjalo priznati parnične troškove u iznosu 46.980,37 kuna.

Tuženik je u parnici uspio sa 25% zahtjeva te mu je valjalo prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje (vps: 300.000,00 kn) dosuditi troškove odgovora na tužbu od 1. lipnja 2004. prema Tbr. 8. toč. 1. OT-a 330 bodova, za zastupanje na ročištima 2. srpnja 2004., 25. rujna 2009. i 10. prosinca 2009. prema Tbr. 9. toč. 1. OT-a 1001 bod za svako ročište (vps: 1.060.950,00 kn) što je ukupno čini 3.333 boda što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos 33.330,00, uvećano za zatraženi PDV od 22% iznosi 7.332,60 kuna, što ukupno iznosi 40.662,60 kuna.

Budući je tuženik uspio u parnici u omjeru od 25% to mu na ime troškova pripada iznos 10.165,65 kuna.

Nakon prijeboja parničnih troškova tužitelja i parničnih troškova tuženika ostala je obveza tuženika naknaditi tužitelju parnične troškove u ukupnom iznosu 36.814,72 kn. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova revizije s obzirom da su u revizijskoj fazi postupka uspjeli samo glede sporednih potraživanja.

Strankama nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP).

Slijedom navedenog odlučeno je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 23. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.