Rev-2209/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2209/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasenki Žabčić u pravnoj stvari tužitelja O. J. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika C. o. d.d., Z., Filijala Split, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-348/09 od 2. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-103/06 od 19. svibnja 2009., 24. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 10.776,91 kn sa zateznim kamatama od 24. kolovoza 2005. do isplate, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.645,20 kn odbijen kao neosnovan (t. I. izreke). Ujedno je obvezan tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 3.654,20 kn (t. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice.

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 392. a. st. 2. ZPP propisano je da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

U konkretnom slučaju tužitelj, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da se radi o materijalno pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, nije određeno naveo materijalnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Revizija se ustvari svodi na ponavljanje činjenica isticanih tijekom postupka i upućuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

S obzirom da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži određeno naznačeno pravno pitanje, revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. veljače 2012.

Sutkinja:

Jasenka Žabčić, v.r.