II Kž-41/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-41/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv protiv okr. Z. K., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 12. siječnja 1999.godine broj Kio-143/98 (Kv-10/99), u sjednici održanoj 21. siječnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z.K.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor okr. Z.K., kojem se rješenjem o provođenju istrage stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 217. st. 1. KZ i dr., a iz zakonskih osnova koje se temelje na čl. 102. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po svojoj braniteljici, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Iz sadržaja okrivljenikove žalbe proizlazi nepostojanje osobitih okolnosti koje bi upućivale na opasnost od bijega, odnosno bojazni od mogućeg ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, već i zbog činjenice da okrivljenik ima prebivalište na prijavljenoj adresi, osim toga, povremeno je zaposlen kao sezonski radnik, koje okolnosti su, po ocjeni žalitelja, takvog značaja da opravdavaju odluku o ukidanju pritvora.

Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, na daljnju osnovanu primjenu pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 1. ZKP upućuje podatak sadržan na listu br. 35/II spisa, iz kojeg proizlazi da je okrivljenik tijekom saslušanja kod istražnog suca, a nakon što je upućen na hodnik, otišao u nepoznatom pravcu i tek je po djelatnicima policije uhićen tog dana (16. prosinca 1998.g. oko 22,30 sati).

Izložena osobita okolnost, uz težinu djela kao i visinu zapriječene kazne za odnosno djelo, opravdava odluku o produljenju pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 1. ZKP jer doista upućuje na opasnost od bijega ili skrivanja okrivljenika, ukoliko bi se našao na slobodi.

Isto tako, osnovana je i primjena pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP, kada iz obrane okrivljenika, a posebice onih podataka koje je dao o sebi na listu br. 34 spisa, proizlazi da je on, presudama Općinskih sudova u Metkoviću i Glini, zbog kaznenih djela teške krađe bio tretiran i kao maloljetnik, a kasnije osuđen kao punoljetna osoba, zbog čega je proveo u Kaznenom zavodu L. više od četiri godine na izdržavanju kazne, koje osobite okolnosti, doista, upućuju na okrivljenikovu sklonost vršenju ove vrste kaznenih djela (gdje je on specijalni povratnik), zbog čega je i osnovna primjena pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Slijedom svega izloženog trebalo je odbiti žalbu okrivljenika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

Vrijeme od mjesec dana za koje je vrijeme pritvor okrivljeniku produljen je, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja ono potrebno vrijeme u kojem će se pribaviti nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a Republike Hrvastke, kako to proizlazi iz obrazloženog prijedloga istražnog suca za produljenje pritvora.

U Zagrebu, 21. siječnja 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosnac, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.