Gzp-1732/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1732/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice N. N. M. iz M., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 24. ožujka 2009, dana 31. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici N. N. M. u iznosu od 3.000,00 kn (tritisuće kuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 24. ožujka 2009. podnijela Županijskom sudu u Splitu, temeljem odredbe čanka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 116/10 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem P-1549/04.

Županijski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Gzp-343/09 od 28. lipnja 2010. oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nadležnom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1549/04, očitovanja Općinskog suda u Makarskoj od 23. listopada 2009. te službene provjere u pisarnici Općinskog suda u Makarskoj, utvrdio sljedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10):

- postupak je pokrenut 23. prosinca 2004. pred Općinskim sudom u Makarskoj tužbom tužiteljice N. N. M. (ovdje predlagateljice) i još deset tužitelja protiv tuženika A. K. i dr. radi brisanja zk upisa uz prijedlog za određivanjem privremene mjere,

- 7. travnja 2005. zaprimljen je podnesak tužitelja sa dva primjerka tužbe proširene na VI tuženika H. A. A. bank A.-A.,

- 10. travnja 2007. zaprimljena je uređena tužba tužiteljice N. M. i dr. protiv I tuženika R. d.o.o., II. tuženika J. M. i III. tuženika P. M. radi brisanja z.k. upisa,

- na ročištu 14. lipnja 2007. meritorno se raspravljalo te je naloženo tužiteljima da urede tužbu na način da točno odrede adresu II tuženika,

- podneskom od 3. kolovoza 2007. tužitelji su postupili po raspravnom rješenju od 14. lipnja 2007.,

- na ročištu 21. studenog 2007. naloženo je tužiteljima u roku 15 dana dostaviti novu adresu za II. tuženika J. M. kako bi se istom mogla dostaviti tužba i ostala pismena,

- u podnesku od 29. studenog 2007. tužitelji su dostavili adresu za II-tuženika J. M.,

- na ročištu 19. ožujka 2008. zaključena je glavna rasprava te je na ročištu 3. travnja 2008. donesena i objavljena presuda i rješenje posl. br. P-1549/04 kojom je odbijen tužbeni zahtjev, odbijen prijedlog za određivanjem privremene mjere te naloženo tužiteljima da solidarno naknade tuženicima trošak,

- protiv navedene odluke žalbu su podnijeli tužitelji 3. srpnja 2009.,

- povodom podnesene žalbe predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu koji je presudom i rješenjem posl. br. Gžst-367/09 od 9. prosinca 2010. potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje posl. br. P-1549/04 od 3. travnja 2008.,

- navedenu drugostupanjsku odluku predlagateljica je po punomoćniku zaprimila 16. veljače 2011.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju, a obzirom da je pravomoćno odlučeno o pravima predlagateljice, je razdoblje od podnošenja tužbe (23. prosinca 2004.) do dana kada je punomoćnik predlagateljice zaprimio drugostupanjsku odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen (16. veljače 2011.), što ukupno iznosi 6 godina, 1 mjesec i 24 dana.

Unatoč tome što je općinski sud donio meritornu odluku te činjenice da je o pravima predlagateljice pravomoćno odlučeno, općinski sud je dopustio i razdoblje neopravdane neaktivnosti. Tako je nakon podnošenja tužbe (23. prosinca 2004.) prvo ročište održano 14. lipnja 2007., dakle po proteku gotovo dvije godine i šest mjeseci, a u kojem razdoblju sud nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu okončanju postupka. Niti u periodima kada je sud provodio ročišta i poduzimao druge procesne aktivnosti nije se u potpunosti povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 i 123/08 dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a).

Predlagateljica, kao jedna od tužiteljica u parničnom postupku, doprinijela je duljini trajanja postupka time što nije već u tužbi jasno odredila adrese tuženika pa ju je sud morao pozivati na uređenje tužbe u pogledu adresa tuženika.

Predmetni parnični postupak je prema ocjeni ovog suda u manjoj mjeri složen, s obzirom na činjenicu sudjelovanja više osoba na aktivnoj i pasivnoj strani.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed duljine parničnog postupka (6 godina, 1 mjesec i 24 dana), imajući na umu i postupanje nadležnih sudova, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visina primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku odmjerena je u iznosu 3.000,00 kn, imajući na umu sve obrazložene okolnosti, kao i prirodu i ishod spora, te činjenicu da je o pravima predlagateljice pravomoćno odlučeno, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. ožujka 2011.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.