I Kr-220/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-220/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhvnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, mr. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. K. B., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 16. prosinca 1999. godine broj Kv-250/99 (K-41/96), u sjednici održanoj 8. veljače 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđ. K.B. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi od 10. prosinca 1996. godine broj K-41/96 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. svibnja 1997. godine broj I Kž-79/97 osuđen je K.B. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznenom zavodu P. i kazna mu teče od 6. listopada 1996. godine do 6. listopada 2004. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik, u kojem navodi da mu je u međuvremenu umrla majka, a zdravstveno stanje mu je pogoršano.

Dostavljajući spis sa zahtjevom, Županijski sud u Požegi je predložio da se zahtjev odbije, a iste prijedloge dali su Županijski državni odvjetnik u Požegi i državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Kako to proizlazi iz liječničkog uvjerenja Zdravstvene službe KZ P., osuđenik boluje i od dijabetesa, što navodi u zahtjevu međutim, navedena okolnost je već razmatrana prilikom donošenja ranije odluke o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, budući ju je osuđenik već isticao i s obzirom da izdržavanje kazne protječe bez većih zdravstvenih poteškoća nije dovela do izricanja blaže kazne. Smrt majke osuđenika ne dokumentira međutim, s obzirom na životnu dob, te okolnost da mu brat živi u istom dvorištu pa može preuzeti brigu o imovini i kući osuđenika, navedena okolnost, iako nova, nije takve naravi da bi očito dovela do blaže osude da je postojala kada se izricala presuda. To naročito kada se ima u vidu društvena opasnost učinjenog kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti osuđenika.

S obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. veljače 2000. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.