IV Kž-60/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 60/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. A. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 292. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja U. m. d. PZC S. d.d. iz S. zastupane po punomoćniku I. O., odvjetniku iz S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 2002. godine br. Kv-889/02 i br. Kv-941/02 (Kio-130/01) o istražnom zahtjevu, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

1. Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja U. m. d. P. z. c. S. d.d. iz S. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. 889/02 od 10. prosinca 2002. godine, kao neosnovana.

2. Odbacuje se žalba oštećenika kao tužitelja U. m. d. P. z. c. S. d.d. iz S. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. Kv 941/02 od 10. prosinca 2002. godine, kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem br. Kv 889/02 od 10. prosinca 2002. godine Županijski sud u Splitu odbio je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja U. m. d. P. z. c. S. d.d. iz S. protiv osumnjičenika A. P., R. A. K. i G. R. radi kaznenog djela zlouporabe ovlasti u kaznenom poslovanju iz čl. 292. Kaznenog zakona.

Pobijanim rješenjem br. Kv 941/02 od 10. prosinca 2002. godine Županijski sud u Splitu odbio je kao neosnovanu žalbu oštećenika kao tužitelja U. m. d. P. z. c. S. d.d. iz S. izjavljenu protiv rješenja istražnog suca o odbačaju istražnog zahtjeva protiv osumnjičenika A. P., R. A. K. i G. R. radi kaznenih djela prijevare iz čl. 224. Kaznenog zakona, sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. Kaznenog zakona i krivotvorenja isprave iz čl. 311. Kaznenog zakona.

IV Kž 60/03-2

Protiv navedenih rješenja žali se oštećenik kao tužitelj po punomoćniku i predlaže da se žalba uvaži, oba pobijana rješenja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba u jednom svom dijelu nije osnovana, dok u drugom dijelu nije dopuštena.

U odnosu na rješenje Županijskog suda u Splitu br. Kv 889/02 od 10. prosinca 2002. godine treba istaknuti da, sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi. Iz citiranih odredbi proizlazi da osnovana sumnja predstavlja sumnju određenog kvaliteta koji opravdava pokretanje kaznenog postupka, što znači da sumnja mora biti zasnovana na konkretnim činjenicama koje nedvojbeno ukazuju na visok stupanj vjerojatnosti da je određena osoba počinila određeno kazneno djelo sa svim svojim bitnim obilježjima.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada u svom rješenju ističe da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenici počinili kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. Kaznenog zakona, pa niti radnjama poticanja drugoga na počinjenje toga kaznenog djela. Činjenica da su, prema nalazu financijske policije, utvrđene nepravilnosti i nezakonito ponašanje kroz potpisivanje štetnih ugovora u odnosu na druge odgovorne osobe u austrijskoj tvrtki I. G., kao većinskog suvlasnika P. z. c. S. d.d., i to M. K., M. G. i E. W., koje, između ostalih predstavlja i kazneno djelo iz čl. 292. KZ, ne znači da su to djelo počinili i osumnjičenici samo zbog toga što su bili članovi Nadzornog odbora spomenute tvrtke. Za spomenute osobe utvrđena je osnovanost sumnje na stupnju koji je rezultirao podizanjem optužnice protiv njih, dok u odnosu na osumnjičenike u ovome postupku, A. P., R. A. K. i G. R., prilikom kontrole poslovanja spomenute tvrtke, nije utvrđeno da bi svojim postupcima počinili kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju niti da bi drugoga ili druge osobe poticali na izvršenje tog kaznenog djela, a takva osnovana sumnja ne proizlazi niti iz spisa predmeta.

Što se tiče žalbenog navoda vezanog za zamolbeno saslušanje osumnjičenika, u kojem se ističe da na to saslušanje, koje je obavljeno izvan sjedišta prvostupanjskog suda, nije pozvan oštećenik kao tužitelj, pri čemu su povrijeđena njegova prava da osumnjičenicima postavlja pitanja u cilju pravilnog utvrđenja činjenica, treba ukazati na odredbu čl. 211. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, koja određuje da tužitelj i branitelj mogu biti nazočni ispitivanju okrivljenika, iz čega proizlazi da ta nazočnost nije obavezna. Može se stoga, prihvatiti da je sud učinio propust time što nije pozvao oštećenika kao tužitelja na ročište na kojem su osumnjičenici dali svoje iskaze, ali, po ocjeni ovoga suda kao suda drugog stupnja, takav propust ne čini radnju ispitivanja osumnjičenika nezakonitom niti je utjecao na ocjenu o postojanju osnovane sumnje da su osumnjičenici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

Stoga je valjalo odbiti žalbu oštećenika kao tužitelja u dijelu koji se odnosi na naprijed navedeno rješenje prvostupanjskog suda.

U odnosu na rješenje Županijskog suda u Splitu br. Kv 941/02 od 10. prosinca 2002. godine oštećenik kao tužitelj nije imao pravo uložiti žalbu s obzirom na čl. 395. st. 2. Zakona

IV Kž 60/03-2

o kaznenom postupku koji određuje da protiv rješenja vijeća donesenog prije i u tijeku istrage nije dopuštena žalba, osim kad to nije izričito propisano, a to ovdje nije slučaj budući se radi o drugostupanjskoj odluci vijeća, pa bi se eventualnim podnošenjem žalbe dopustilo odlučivanje u trećem stupnju, što nije vijeće. Stoga u tome dijelu žalbu oštećenika kao tužitelja trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.