III Kr-27/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 27/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Prelogu od 4. studenog 2004. godine broj: K- 18/00 i Županijskog suda u Čakovcu od 11. veljače 2005. godine broj: Kž- 17/05, u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2009. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika N. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što ju čine: presuda Općinskog suda u Prelogu, broj: K-18/00 od 4. studenog 2004. godine i presuda Županijskog suda u Čakovcu, broj: Kž-17/05 od 11. veljače 2005. godine, N. B. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela iz čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04 i 84/05; u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.

Protiv pravomoćne presude osuđenik N. B., po branitelju S. M., odvjetniku iz Č., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sa pozivanjem na odredbu iz čl. 427. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: ZKP), a iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da podnositelj zahtjeva činjenično i pravno pobija prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu smatrajući da nije počinio kaznena djela za koja je tim presudama pravomoćno osuđen. Iz sadržaja zahtjeva također proizlazi kako njegov podnositelj smatra da prvostupanjski sud nije bio nadležan za postupanje u njegovu predmetu, budući se radi o

III Kr 27/09-3

nadležnosti USKOK-a, pa je za taj postupak mjesno i stvarno bio nadležan Županijski sud u Varaždinu, odnosno Zagrebu.

U zahtjevu se još ističe da iz presude suda prvog stupnja nije vidljivo da je provedeno suđenje u odsutnosti i da o tome nije doneseno posebno rješenje, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba ZKP-a iz čl. 305. st. 2. i. 4. na štetu osuđenika, jer je sudu bila poznata njegova adresa te nije bio nedostupan i nije bio u bijegu. Time mu je uskraćeno temeljno pravo na obranu, jer je bio onemogućen da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, radi čega se nije moglo pravilno utvrditi činjenično stanje, čime je sud počinio povrede kaznenog zakona, donoseći ujedno i pogrešnu odluku o kaznenoj sankciji.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom odgovoru na zahtjev osuđenika, sukladno čl. 428. st. 4. ZKP-a, izrazio je mišljenje da zahtjev osuđenika nije osnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Time što podnositelj zahtjeva ukazuje da je i prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje (navodeći da nije počinio kaznena djela za koja je osuđen, na koji način zapravo iznosi svoju obranu), u suštini traži preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja po sudovima prvog i drugog stupnja, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po čl. 427. ZKP-a ne može biti pravni temelj za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

U pogledu prigovora osuđenika da prvostupanjski sud nije bio stvarno nadležan za postupak u njegovu predmetu, već Županijski sud u Varaždinu ili Županijski sud u Zagrebu, pri čemu osuđenik očito smjera na povredu iz čl. 427. t. 2. u vezi čl. 367. st. 1. t. 1. ZKP-a, ističe se da u smislu čl. 68. Zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminaliteta (NN- 88/01), kazneni postupak za kaznena djela iz čl. 21. tog Zakona, između kojih je i kazneno djelo davanja mita iz čl. 348. KZ-a, a u kojem je optužnica stupila na pravnu snagu do dana stupanja na snagu navedenog Zakona, nastavit će se i dovršiti po odredbama ZKP-a. Kako je u konkretnom slučaju optužni akt dostavljen sudu 28. listopada 1999. godine, a Zakon o USKOK-u je stupio na snagu 6. listopada 2001. godine, trebalo je primijeniti odredbe ZKP-a, tako da nadležnost Općinskog suda u Prelogu o ovom slučaju nije upitna.

Netočno se također u zahtjevu osuđenika tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu iz čl. 427. t. 3. ZKP-a, jer je bio spriječen u postupku iznositi i očitovati se o činjenicama i dokazima koji ga terete, kao i onima koje mu idu u korist, budući iz podataka u spisu proizlazi (list 54-56 spisa) da je postupak proveden na temelju pravomoćnog rješenja o suđenju u odsutnosti, a ako su u međuvremenu nastupile okolnosti da se osuđeniku sudi u nazočnosti, to je osnova za podnošenje drugog izvanrednog pravnog lijeka, zahtjeva za obnovu kaznenog postupka iz čl. 412. ZKP-a.

U odnosu na prigovore osuđenika da mu nije bila uručena prvostupanjska presuda, isti se upućuje na razloge rješenja Općinskog suda u Pregradi broj K-18/04 od 14. travnja 2006. koja je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Čakovcu broj Kž-174/07 od 14. rujna 2007.

III Kr 27/09-3

Konačno ovaj sud nije utvrdio niti povredu kaznenog zakona iz čl. 427. t. 1. ZKP-a, na koju se poziva podnositelj zahtjeva, da bi odlukom o kazni sudovi prekoračili ovlast koju imaju po zakonu, s obzirom da je kazna odmjerena u okviru zakonske odredbe, kojom je predviđen zakonski minimum i maksimum za kažnjavanje kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ-a, a jedinstvena kazna je izrečena u skladu sa odredbom iz čl. 60. KZ.

Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, a sve na temelju čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP.

U Zagrebu, 10. ožujka 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.