Rev-2165/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2165/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz S., protiv tužene A. S. iz S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 4. veljače 1992. godine broj Gž-21/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 9. prosinca 1991. broj P-544/91, u sjednici održanoj dana 15. listopada 1992. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da se razvede brak stranaka i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da se razvede brak stranaka, jer i po ocjeni ovog suda ne predležu razlozi za udovoljenje tužbenom zahtjevu. U provedenom je postupku utvrđeno da je bračna zajednica u proteklih 30 godina bila skladna. Stranke imaju dvoje odrasle djece koja su već osnovala svoje porodice. Do poremećaja u braku došlo je nakon što se tužena odrekla nasljednog dijela iza pok. oca u korist brata, to je tužitelja toliko ogorčalo da je u mjesecu svibnju 1990. godine tuženu istjerao iz zajedničkog stana te se ona preselila u stan sina stranaka u istoj kući, a nakon izvjesnog vremena tužitelj je dozvolio samo da se vrati u jednu sobu zajedničkog stana gdje i sada živi, ali potpuno odvojeno od tužitelja. Tužena nije dala opravdan povod tužitelju za takvo reagiranje čime je samo on izazvao poremećaj bračnih odnosa zbog čega sada stranke ne žive zajedno, pa kako do tužbe u ovom sporu nije proteklo vrijeme od dvije godine od prestanka zajedničkog života, stoga tužitelju u smislu odredbe iz čl. 54. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 51/89) ne pripada pravo da traži razvod braka i zato je pravilno odbijen s tužbenim zahtjevom.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva u ovom sporu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - "NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 15. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović,v.r.