Us-784/2010-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-784/2010-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Fedore Lovričević-Stojanović predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Sanje Otočan članica vijeća, te sudske savjetnice Marijane Čuk Kostrec zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. Ž. iz M., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Sektora provedbe međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, Z., klasa: 141-02/07-03/03326946296, urbroj: 341-99-06/2-07/1738 od 8. prosinca 2009., radi prava na invalidsku mirovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj: 62251 od 21. prosinca 2006. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, pripadnika HVO, za priznanje prava na invalidsku mirovinu primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 2/06. i 6/06.) – dalje: Ugovor HVO. Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja zbog povrede postupovnih pravila, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da nadležni vještaci nisu ocijenili sva njegova bolesna stanja, a što su bili dužni prema propisima koji se primjenjuju temeljem Ugovora HVO, te je pogrešno utvrđen ukupni stupanj oštećenja njegovog organizma. Posebno se poziva na odredbe Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 43/05.) i Pravilnika o utvrđivanju postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 45/05.). Navodi da se njegovo zdravstveno stanje tijekom vremena pogoršavalo, ističući nalaze specijalista iz razdoblja od 16. rujna 1992. do 29. prosinca 2005., EMG nalaze iz razdoblja od 1996. do 2006., kao i nalaz psihologa od 8. ožujka 2006. Smatra da iz nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka nije razvidno kako su ocijenjena njegova pojedina bolesna stanja. Ističe da boluje i od PTSP-a i trajnih promjena osobnosti, te da je osporeno rješenje nezakonito obzirom da se temelji na nepotpunom, nejasnom i nedovoljno obrazloženom nalazu i mišljenju liječničkog povjerenstva. Predlaže Sudu da poništi osporeno rješenje i presudom mu prizna pravo na invalidsku mirovinu, ili podredno da predmet vrati na ponovni postupak.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je u cijelosti kod razloga osporenog rješenja.

Predlaže da se tužba odbije.

Tužba nije osnovana.

Sukladno odredbama Ugovora HVO (članak 1.), pripadnici Hrvatskog vijeća obrane koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvarili status ratnoga vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, ukoliko su državljani Republike Hrvatske, spadaju u krug osoba koje mogu ostvariti pravo na mirovinu prema pravnim propisima Republike Hrvatske. Osiguranik može ostvariti pravo na invalidsku mirovinu ukoliko kod njega postoji invalidnost (profesionalna nesposobnost za rad ili opća nesposobnost za rad) propisana člankom 34. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10. - pročišćeni tekst, 61/11., 114/11. i 76/12.).

Prema podacima spisa predmeta tužitelj je ostvario status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70 % vojnog invaliditeta trajno po osnovi povrede i oboljenja. Nadalje, razvidno je da je tužitelj bio pripadnik oružanih snaga HVO od 8. travnja 1992. do 24. ožujka 1994., te je na vojnoj dužnosti u postrojbi … DP HVO K. D. zatočen 8. svibnja 1992. i ostao u zatočeništvu do 27. svibnja 1992. Spisu prileži i uvjerenje prema kojem je tužitelj bio angažiran u postrojbe HVO Č. u vremenu od 20. rujna 1991. do 17. siječnja 1993. godine. Tužitelj, rođen 1961., po zanimanju je rukovatelj građevinske mehanizacije, kotlovničar i vozač motornih vozila, sa zadnjim zaposlenjem taksi vozača.

Sukladno odredbi članka 115. stavka 1. istoga Zakona, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pribavljeni su nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka oba stupnja. Osporeno rješenje temelji se na nalazu i mišljenju ovlaštenog višeg vještaka, broj: 1624 od 2. prosinca 2009. Vještak navodi da su kod tužitelja prisutne glavne bolesti: stanje poslije ozljede glave i tijela prije 19 godina, Periarthritis art. humeroscapularis sin. posttraumatica, Sy. cervicocephale, Sy. lumbosacrale chr., te spondylozis et spondylo artthrosis cum unkarthrosis. Druge bolesti su obostrana nagluhost i anksiozno-depresivno stanje. Suglasan je s nalazom ovlaštenog vještaka prema kojemu navedena stanja ne uvjetuju smanjenje radne sposobnosti za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, odnosno da invalidnost ne postoji. Također navodi da kod tužitelja nema invalidnosti niti u skladu s odredbama Ugovora HVO.

Prema ocjeni Suda, zakonito je postupilo tuženo tijelo kada je odbilo žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja. To stoga što je u provedenom upravnom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za ostvarenje prava na invalidsku mirovinu primjenom odredaba Ugovora HVO. Tužitelj nije ostvario status ratnoga vojnog invalida u Bosni i Hercegovini temeljem ranjavanja niti zatočeništva, a niti je utvrđeno da kod njega postoji invalidnost u smislu članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Valja istaknuti da se Ugovor HVO odnosi na pravne propise u Republici Hrvatskoj o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i mirovinskom osiguranju (članak 2. stavak 1.). Pravo na invalidsku mirovinu pod povoljnijim uvjetima može ostvariti HRVI iz Domovinskog rata kod kojeg je nastala invalidnost kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (članak 15. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12. i 19/13. - pročišćeni tekst).

Međutim, Ugovor HVO ograničava svoju primjenu samo na pripadnike HVO koji su u Bosni i Hercegovini ostvarili status RVI s osnove ranjavanja i zatočeništva. S obzirom da pozitivni zakonski propisi (u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) posebno nabrajaju uzroke oštećenja organizma, te imajući u vidu izričaj točke 7. stavka 1. članka 1. Ugovora HVO, očita je volja ugovornih strana, odnosno zakonodavca da Ugovor HVO zaštiti samo određene kategorije pripadnike HVO-a. Pripadnici HVO-a nisu osiguranici iz mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj, ali su ugovorne strane (odnosno Republika Hrvatska) odlučile pružiti određenu pravnu zaštitu točno određenoj kategoriji pripadnika HVO-a i pod strožim uvjetima propisanim Ugovorom, u odnosu na osiguranike – hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, koji su u svakom slučaju osiguranici iz mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj.

Uzrok oštećenja organizma, odnosno invalidnosti je medicinska kategorija i o tome svoju ocjenu i mišljenje daju kvalificirana tijela vještačenja, pa pristup ocjeni uzroka invalidnosti, odnosno utvrđivanja statusa ratnog vojnog invalida nije arbitraran nego je utemeljen na medicinskim saznanjima i načelima medicinske znanosti, kao i utvrđenom činjeničnom stanju, a volja ugovornih strana, odnosno zakonodavca je da pruži zaštitu određenim kategorijama osoba iz druge države pod uvjetima propisanim Ugovorom. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Valja napomenuti da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Pravilnika o utvrđivanju postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata, budući da se invalidnost kao temelj za rješavanja o pravu iz mirovinskog osiguranja utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka iz članka 113. i 114. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok je postupak medicinskog vještačenja u mirovinskom osiguranju propisan Uredbom o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 12/13.) koji je sada na snazi, odnosno ranije važećom Uredbom istoga naziva (Narodne novine, broj 73/09.) koji je bila na snazi do 28. siječnja 2013.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) koji se primjenjuje na temelju prijelazne odredbe iz članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 28. ožujka 2013.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marijana Čuk Kostrec, v.r.

Fedora Lovričević-Stojanović, v.r.