Rev-3673/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3673/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. Z., odvjetnik iz V., protiv tuženika DI S. d.d. V., P. d.o.o. V., koju zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik iz O., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 20. srpnja 1999. godine broj Gž-480/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 24. ožujka 1999. godine broj P-235/99, u sjednici održanoj 29. svibnja 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru od 20. srpnja 1999. godine broj Gž-480/99 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 24. ožujka 1999. godine broj P-235/99, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika broj MK-5688 od 28. siječnja 1999. godine, kojom je tužitelj upućen na naknadu, za nalaganje tuženiku da vrati tužitelja na rad na mjesto radnika u doradnoj pilani, dok je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 488,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) s prijedlogom za preinačenje nižestupanjskih presuda i prihvaćanje tužbenog zahjeva, ili ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija je osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Ne postoje ni bitne povrede na koje revident upućuje, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja, nema povrede iz čl. 354.st. 1. u svezi s čl. 7. ZPP koje bi drugostupanjski sud propustio sanirati, niti pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Nasuprot tome, osnovan je prigovor revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj je odlukom tuženika od 28. siječnja 1999. godine upućen na privremenu naknadu zbog zastoja u proizvodnji, a vraćen je 22. ožujka 1999. godine na poslove sukladno ugovoru o radu.

Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odluka o upućivanju tužitelja na naknadu zakonita, jer je odredbom članka 57. Pravilnika o radu tuženika, članka 34. Granskog kolektivnog ugovora i članka 85. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/2001 - dalje ZR) propisana takva mogućnost.

Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova za sada ne može kao pravilan prihvatiti oaj sud. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za poništenje odluke kojom je upućen na privremenu naknadu, te zahtjev za njegovo vraćanje na radno mjesto radnika u doradnoj pilani.

Prema odredbi čl. 57. st. 1. Pravilnika o radu tuženika zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u slučaju zastoja u procesu rada do kojeg je došlo bez njegove krivnje, te u slučajevima kada se iz organizacijskih, ekonomskih ili drugih razloga ne može rasporediti na druge poslove, odnosno ako ne prihvaća novi ugovor s izmijenjenim uvjetima.

Za ocjenu zakonitosti odluke tuženika o upućivanju tužitelja na privremenu naknadu bitno je s kojeg je radnog mjesta tužitelj upućen na naknadu, jer se postojanje propisanih razloga za donošenje takve odluke može promatrati samo polazeći od konkretnih poslova koje zaposlenik obavlja. Nakon otklanjanja razloga za upućivanje na naknadu zaposlenik se vraća na poslove koje je obavljao prije tog upućivanja (osim u slučaju otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora iz čl. 114. ZR).

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa je o reviziji tužitelja odlučeno na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U ponovnom postupku potrebno je upotpuniti činjenično stanje utvrđivanjem radnog mjesta, odnosno poslova s kojih je tužitelj upućen na naknadu, konkretnih razloga zbog kojih je upućen na naknadu, te na koje poslove je vraćen 22. ožujka 1999. godine i zbog čega, te nakon toga na temelju rezultata cjelokupnog postupka ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 29. svibnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.