II Kž-307/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. kolovoza 2017. broj Kv-I-Us-28/17. (K-Us-4/17.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. rujna 2017.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-307/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku Z. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže „ukinuti pobijano rješenje, odnosno preinačiti isto na način da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom, odnosno mjerom opreza iz čl. 98 ZKP-a“.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 307/17.-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. kolovoza 2017. broj Kv-I-Us-28/17. (K-Us-4/17.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. rujna 2017.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog M. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., protiv optuženog M. V., optuženog D. Š. i optuženog A. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., a protiv optuženog J. C., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), u koju mu je pod točkom II. izreke uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. listopada 2015., pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku Z. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže „ukinuti pobijano rješenje, odnosno preinačiti isto na način da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom, odnosno mjerom opreza iz čl. 98 ZKP-a“.
II Kž 307/17.-4
Žalba nije osnovana.
Optuženi M. V. u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije određeno i potpuno izložio činjenice i dokaze iz kojih bi proizlazilo postojanje osnovane sumnje da je on počinio terećena mu kaznena djela, kao i one okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, čime upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju dao jasne, određene i valjane razloge koji se odnose, kako na postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv optuženika, tako i za postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prema tome, nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju optuženik upire u žalbi.
Nadalje, u žalbi optuženik upire i na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer pobijano rješenje ne sadrži uputu o pravnom lijeku. Iako doista postoji nedostatak pobijanog rješenja zbog izostanka upute o pravnom lijeku, isto nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja jer je optuženik zastupan po branitelju, odvjetniku. Budući da je branitelj optuženika podnio žalbu protiv navedenog rješenja, neovisno o tome što pobijano rješenje ne sadrži uputu o pravu na žalbu, to nije niti došlo do povrede prava na podnošenje žalbe.
Optuženi M. V. daljnjim žalbenim navodima upire na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju tvrdeći da ne postoji osnovana sumnja o počinjenju terećenih mu kaznenih djela. No, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. proizlazi iz potvrđene optužnice, kao i dokaza na kojima se ona temelji, a osobito iz rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji nadzora tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija, toksikološkog vještačenja i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, dajući valjano obrazloženje. Stoga ni ti žalbeni navodi nisu osnovani.
Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženog M. V. prvostupanjski sud s pravom nalazi u ulozi tog optuženika u okviru zločinačkog udruženja, duljini inkriminiranog razdoblja, kao i načinu inkriminiranog postupanja koji upućuje na iznimnu organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja, njihovu međusobnu povezanost unutar samog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, kontinuitet u činjenju terećenih im kaznenih djela, brojnost protupravnih radnji, količinu i vrstu inkriminirane droge (kokain, heroin, hašiš), ali i činjenici da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element (Kraljevina Nizozemska, Crna Gora). Te okolnosti prvostupanjski sud pravilno povezuje s činjenicom pravomoćne osuđivanosti optuženika zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od devet godina i šest mjeseci, koju kaznu je izdržavao, nakon čega mu je odobren uvjetni otpust 12. prosinca 2014. Međutim, optuženiku se upravo u tijeku trajanja tog uvjetnog otpusta stavlja na teret kriminalna aktivnost u ovom kaznenom postupku. Stoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje da sve izložene okolnosti upućuju na znatnu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju te izuzetno visok stupanj kriminalne
II Kž 307/17.-4
volje optuženog M. V. Prema tome, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud iteracijsku opasnost utvrdio samo na temelju činjenice njegove osuđivanosti.
Imajući na umu sve izloženo, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na strani optuženog M. V. postoje one osobite okolnosti koje u svojoj međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje realne i razborito predvidive opasnosti da će taj optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem nove, iste ili istovrsne kriminalne aktivnosti. Zbog toga je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u cilju otklanjanja postojeće iteracijske opasnosti i nadalje nužna, dok se svrha istražnog zatvora ne može u ovom stadiju postupka ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, što je pravilno utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud.
Osim toga, a vodeći računa o vremenu koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti za sada pretežu nad njegovim pravom na slobodu. Stoga su neosnovani i optuženikovi žalbeni navodi kojima upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi ovoga načela, treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenog djela, kazne koja se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 4. rujna 2017.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Maja Ivanović Stilinović, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.