I Kr-515/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 515/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić - Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. V. K., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. srpnja 2010. godine broj Kv-1246/10 (Ko-2591/08), u sjednici održanoj dana 06. listopada 2010. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. V. K. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda broj Ko-2591/08 od 16. siječnja 2009. godine, koja je postala 21. travnja 2009. godine, os. V. K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ-a.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno, navodeći da se pogoršalo zdravstveno stanje njegove bake, o kojoj skrbi, ima se namjeru oženiti, a njegova nevjenčana supruga je nezaposlena pa da se financijski brine i o njoj kao i svojoj baki. Osim toga nakon izdržavanja kazne čeka ga posao, pa predlaže da mu se kazna izvanredno ublaži.

Osuđenik kaznu izdržava u Kaznionici u L..

Dostavljajući zahtjev na odluku, Općinski kazneni sud u Zagrebu predlaže isti odbiti, a identično stanovište zauzeo je i Općinski državni odvjetnik u Zagrebu.

Izjašnjavajući se o zahtjevu, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske po zamjeniku Dubravku Palijašu podneskom broj KR-DO-917/10 od 17. rujna 2010. godine, predlaže zahtjev odbiti.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne os. V. K. nije osnovan.

I Kr 515/10-3

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP-a, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se presuda izricala ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Okolnost da će se osuđenik oženiti svojom nevjenčanom suprugom, te da ga čeka posao nakon odsluženja kazne zatvora su buduće i neizvjesne činjenice koje ne mogu utjecati na visinu kazne, a sama okolnost da se zdravstveno stanje osuđenikove bake pogoršalo nema potrebnu jačinu i kakvoću da bi predstavljala okolnost za izvanredno ublažavanje kazne u izloženom zakonskom smislu.

Ovo tim prije kada se imaju na umu otegotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom odmjeravanja kazne za počinjenje kaznenog djela razbojništva, a to je visok stupanj drskosti u počinjenju djela koje je počinio usred dana, na mjestu gdje se nalazio veliki broj očevidaca, koji su spriječili njegov bijeg sa značajno velikom svotom novca, kao i ranija osuđivanost.

Nalazeći, dakle, da nisu ispunjeni zakonski razlozi za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 414. ZKP-a, to je temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP-a trebalo zahtjev odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 06. listopada 2010.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.