Kzz-38/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 38/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. L. zbog kaznenog djela iz čl. 221. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podignutog protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Koprivnici od 11. kolovoza 2004. godine broj Kž-235/04, u sjednici održanoj 18. listopada 2005. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Koprivnici od 11. kolovoza 2004. godine broj Kž-235/04 povrijeđen zakon u odredbi čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku u korist okrivljenika M. L..

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 4. lipnja 2004. godine broj K-211/04, nakon zaključenja glavne rasprave radi kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona, okrivljeni M. L. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 221. st. 1. Kaznenog zakona, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po čl. 221. st. 1. Kaznenog zakona izrečena mu je kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, u odnosu na koju kaznu je temeljem čl. 67. Kaznenog zakona primijenjena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja od jedne godine (list 32 do 36 spisa).

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Koprivnici od 11. kolovoza 2004. godine broj Kž-235/04, povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda na način da je okrivljeni M. L. temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobođen optužbe za činjenični opis kaznenog djela kako mu je ono bilo stavljeno na teret izmijenjenom optužbom, ali je u izreci presude označeno da se radi o kaznenom djelu iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona (list 41 i 42 spisa).

Protiv te drugostupanjske presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona i to konkretno u korist okrivljenika i predložio da se ta povreda utvrdi.

Zahtjev je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je drugostupanjska presuda u izreci i svome obrazloženju proturječna.

Naime, ovom presudom drugostupanjski sud u izreci presude oslobađa okrivljenika da bi opisanim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona (krađa), a u obrazloženju svoje odluke obrazlaže da nije dokazano kako bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona (teška krađa).

Kako je okrivljenik prvostupanjskom presudom bio proglašen krivim, a drugostupanjskom je oslobođen optužbe, pa i uz uočenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, zakon je povrijeđen u njegovu korist, te je ovom presudom moguće samo utvrditi postojanje ove povrede.

Također, opravdano ističe državni odvjetnik u zahtjevu kada tvrdi kako se drugostupanjska presuda temelji na drugačijem utvrđenju odlučnih činjenica, na što drugostupanjski sud nije bio ovlašten paziti i odlučivati pozivom da odredbu o odlučivanju po službenoj dužnosti.

Izloženo stanovište je ispravno.

Naime, ne samo što je u izreci pobijane drugostupanjske presude naveden kao osnov za oslobođenje okrivljenika optužbe čl. 354. toč. 3. ZKP, dakle, kako okrivljeniku nije dokazao da je počinio inkriminirano djelo, već se to i obrazlaže kao razlog preinačenja prvostupanjske presude, a time i daje drugačija ocjena rezultata provedenog postupka u odnosu na utvrđenje namjere okrivljenika da predmete koje je izdvojio iz skladišta lokala zadrži ili samo drži u posjedu ili se radilo samo o njegovom htijenju da se našali sa konobaricom, bez bilo kakve druge namjere.

Kada je drugostupanjski sud našao da je prvostupanjskom presudom činjenično stanje pogrešno utvrđeno u pogledu namjere okrivljenika, onda je samo mogao i trebao, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, tu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a ne preinačavati na temelju čl. 390. st. 1. ZKP i okrivljenika osloboditi optužbe. Jer, po toj odredbi, drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu samo onda ako utvrdi da su odlučne činjenice, i to sve, pravilno utvrđene i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje je potrebno primijeniti drugačije zakon.

Stoga je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti, a budući da je drugostupanjskom presudom povrijeđen zakon u korist okrivljenika, pa je, dakle, tu povredu trebalo samo utvrditi, ne dirajući pravomoćnu presudu, te presuditi kao u izreci na temelju čl. 422. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.

U Zagrebu, 18. listopada 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.