I Kž-690/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 690/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića, Hajrije Novoselec, Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća te sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 91. KZ-a, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. srpnja 2011., broj Kv-309/11 (K-100/02), u sjednici održanoj dana 16. studenoga 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 29. ožujka 2005. godine, broj: K-100/02, Ivan Bulj proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ), te je zbog tog kaznenog djela osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 27 (dvadesetsedam) godina. U žalbenom postupku prvostupanjska presuda preinačena je u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. studenog 2005. godine, broj: Kž-612/05, kojom je I. B. osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 (dvadesetdvije) godine, a koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2006. godine, broj: III Kž-1/06.

Nakon pravomoćnosti presude os. I. B. osobno je podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka (str. 1708. spisa) pozivajući se na odredbu čl. 505. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06 i 152/08, dalje u tekstu: ZKP/08), navodeći u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud nije prihvatio „niti jedan njihov dokaz“, a osim toga, u zahtjevu se navodi da izvedeni dokazi ne ukazuju da bi I. B. počinio kazneno djelo za koje je osuđen.

Županijski sud u Splitu rješenjem od 8. srpnja 2011. godine, broj: K-100/02 (Kv- 309/11), odbio je zahtjev kao neosnovan, s obrazloženjem da os. I. B. u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, u smislu odredbe čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP-a, nije iznio niti jednu novu činjenicu ili novi dokaz koji bi sami za sebe i u svezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu.

I Kž 690/11-4

Protiv tog rješenja os. I. B. podnio je žalbu 23. srpnja 2011. godine zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijano rješenje na način da dopusti obnovu kaznenog postupka, ili podredno, da predmet vrati na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Splitu, sa zahtjevom da ga se obavijesti o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske“.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (KŽ-DO-1363/11 od 16. rujna 2011. godine) predložilo je da se žalba os. I. B. odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog drugih osnova, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se os. I. B. žali isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u suštini ponavlja sve prigovore iznesene u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka: da je sud nekritički ocijenio njegovu obranu ali i obranu opt. P. B., da „mnogobrojne okolnosti“ nije provjerio sa mehanizmima „koji mu stoje na raspolaganju“, „da su izgubljene godine u otkrivanju istine, a istina nije utvrđena“, te konačno, „da sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao izvesti zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti I. B.“.

Pobijano rješenje sadrži razloge iz kojih proizlazi da je primjenom odredbe čl. 501. st.

1. toč. 3. ZKP/08 trebalo odbiti zahtjev kao neosnovan, a žalba na pobijano rješenje iznosi razloge kao da se radi o žalbi na presudu, te se ni na koji način ne dovode u pitanje zaključci suda o nepostojanju zakonskih uvjeta iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, tj. da je os. I. B. propustio iznijeti nove činjenice ili nove dokaze koji bi sami za sebe ili u svezi sa prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobođenje os. I. B., a niti njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.

Isto tako, prema odredbi čl. 374. u vezi čl. 399. ZKP-a na postupak o žalbi protiv rješenja ne primjenjuje se odredba čl. 374. ZKP-a – tako da os. I. B. i nije pozivan na sjednicu vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Zbog svega iznesenog, po čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. studenog 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.