Rev-1015/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1015/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. T. F. iz R., i 2. D. F. iz R., zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. i M. K. u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Crikvenici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5578/2011-3 od 24. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu broj P-3/08-37 od 16. kolovoza 2011., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija prvotužitelja T. F. i drugotužitelja D. F. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji u cijelosti stekli pravo suvlasništva svaki u 1/2 dijela na:

- kat. čest. 1465/37 od 4202 m2, koja je dio matične k.č.1465 od 326184 m2 iz zk.ul. 784 k.o. L., što odgovara suvlasničkom dijelu od 4202/326184,

- kat. čest. 1200/8 sa 20116 m2, koja je dio matične k.č. 1200/2 od 102035 m2 upisane u zk.ul. 760 k.o. L., što odgovara suvlasničkom dijelu od 20116/102035,

- kat. čest. 1217/22 od 377 m2, koja je dio matične k.č. 1217/2 od 190152 m2 iz zk.ul. 760 k.o. L., što odgovara suvlasničkom dijelu od 377/190152,

- kat. čest. 1216/17 od 262 m2, koja je dio matične k.č. 1216/2 od 50794 m2 iz zk.ul. 760 k.o. L., što odgovara suvlasničkom dijelu od 262/50794,

- kat. čest. 1200/6 od 16040 m2, koja je dio matične k.č. 1200/2 od 102035 m2 iz zk.ul. 760 k.o. L., što odgovara suvlasničkom dijelu od 16040/102035,

- k.č. 506/3 sa 6636 m2 upisana u zk.ul. 1887 k.o. S. D.

sve označeno u skici očevida mjer. D. M. od 07. kolovoza 2009.g., pa im je tužena dužna to priznati i trpjeti da se isti uknjiže kao suvlasnici u zemljišnim knjigama, kao i naknaditi im parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelji su dužni tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.068,71 kuna (slovima: sedamtisućašesdesetosamkuna i 71/100 lipa), u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.285,29 kuna (slovima: devettisućadvijestoosamdesetpetkuna i 29/100 lipa) tužena odbija."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-3/08-37 od 16. kolovoza 2011. godine p o t v r đ u j e u točki I. izreke i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ističući da reviziju podnosi zbog pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu i koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu te prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.

Tužena je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi oduka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretninama u katastarskoj općini S. D. te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama.

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev neosnovanim te zaključuju kako diobeni postupak predmetne zemljišne zajednice nije u cijelosti dovršen do 6. travnja 1941. te da se primjenjuje odredba čl. 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947, ("Narodne novine", broj 36/47), prema kojoj je imovina zemljišnih i njim sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina proglašena općenarodnom imovinom.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Kada se smatra dovršenim započeti postupak diobe zemljišne zajednice prije 06. travnja 1941. god., jer pobijana presuda ovu odlučnu činjenicu obrazlaže na posve suprotan način od već 31 pravomoćne presude?

2. Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjet. rata, skupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodnom Oslobodilačkom Odboru S. D., te izvršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 06.04.1941. god. po firmi „G.“ O. 1948. god., uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove, ne znači i odobrenje dovršenja diobenog postupka po nadležnom organu uprave, čak i pod pretpostavkom da je II. svjetski rat prekinuo nesporno započetu diobu?

3. Koliki utjecaj ima na presuđenje u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica, već 31 pravomoćna presuda u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom činjeničnom i pravnom osnovu, u čijim se izrekama utvrđuje, da je dioba te iste zemljišne zajednice dovršena prije 06.04.1941. god. a posebno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni?

4. Da li se prvostupanjska i drugostupanjska presuda mogu donijeti, bez analize iskaza čak 8 svjedoka, koji su suglasni glede odlučne činjenice, da je dioba dovršena prije 6. travnja 1941., u situaciji kada su materijalni dokazi dovršene diobe uništeni?“

Obrazlažući razloge važnosti tužitelj se poziva na odluke ovoga suda Rev 312/83 od 7. srpnja 1973. te Rev 86/88 od 8. prosinca 1988. od 21. listopada 1989., zatim odluke Okružnog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž 255/80 od 16. lipnja 1980., Okružnog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 45/73 od 10. svibnja 1973. Ujedno se tužitelj poziva i na pravomoćne odluke Općinskog suda u Rabu u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje ovaj sud je izrazio shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-2098/12 od 13. veljače 2013., a koja odluka je objavljena na mrežnim stranicama ovog suda. U navedenoj odluci tužitelj je odbijen s revizijom odlučujući o pitanju postavljenom u istoj pravnoj stvari s pravnim stajalištem da se vlasništvo kao stvarno pravo stječe upisom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada su prednici tužitelja mogli postati (privatni) vlasnici nekretnina koje su ulazile u zemljišne zajednice. Obzirom da takav upis u konkretnom slučaju nije izvršen, tužitelji nisu niti mogli steći pravo vlasništva na nekretninama koje su ulazile u zemljišnu zajednicu jer nekretnine nisu dobili u svoje vlasništvo do 6. travnja 1941. pa time niti postupak diobe nije dovršen iako je započet, pa iako su neke radnje u tu svrhu i provedene.

Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno shvaćanju revizijskog suda, zbog čega u konkretnom slučaju postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog, odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na preostala tri pitanja pa se ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i ovaj sud u Rev 719713-3 od 22. veljače 2017. i Rev 2275/13-3 od 21. ožujka 2017.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.