Appeal dismissed; child support amount upheld as facts undisputed and new evidence inadmissible.
Legislator summary
AI generatedThe District Court in Dubrovnik dismissed the appellant's appeal against the first-instance judgment regarding divorce and child support. The lower court had established that the parties agreed on a monthly child support payment of 1,500 kuna, which was deemed appropriate given the child's age and the father's income. The appellate court rejected the appellant's attempt to introduce new evidence of unemployment, ruling that new facts and evidence are inadmissible on appeal unless they prove procedural violations.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 352. st. 1.; ZPP čl. 368. st. 1.: An appeal is inadmissible if it relies on new facts or evidence not presented in the first instance, as the appellate court reviews the legality of the lower court's evaluation of undisputed facts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Gž. 214/15
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Joza Šoletića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice A. B. M. iz D., OIB…., koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u D., protiv tuženika Ž. M. iz D., OIB…., radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 697/2013 od 14. studenog 2014. godine, u sjednici održanoj 25. veljače 2015. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka IV.) potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 697/2013 od 14. studenog 2014. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je :
„I. Razvodi se brak između A. B. M. i Ž. M. zaključen dana 02. listopada 2011. godine u Dubrovniku i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja D. za godinu 2011. pod rednim brojem 340.
II. Maloljetno dijete stranaka L. M. rođen 25. studenog 2011. godine povjerava se na čuvanje i odgoj majci A. B. M..
III. Kontakti i druženja oca Ž. M. i maloljetnog djeteta L. M. određuju se na način da će se otac viđati sa djetetom svaki drugi vikend od petka popodne do nedjelje u 18,00 sati, te u tjednu kad je dijete za vikend kod oca, ponedjeljak i srijedu od 16,00 – 20,00 sati, a utorak, srijedu i četvrtak od 16,00 – 20,00 sati u tjednu kad je dijete za vikend kod majke, kao i polovicu zimskih i ljetnih praznika.
IV. Nalaže se predlagatelju Ž. M. da za uzdržavanja svog maloljetnog djeteta L. M. plaća mjesečno novčani iznos od 1.500,00 kuna (tisuću petsto kuna) počevši od 14. studenoga 2014. godine, pa nadalje, s tim da svaki mjesečni iznos uzdržavanja dospijeva koncem mjeseca za koje je uzdržavanje trebalo dati, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče od svakog mjesečnog dospijeća, prvog u narednom mjesecu, pa do isplate, po čl. 29. ZOO/O6 koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena.“
Protiv te presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).
Pobija presudu u točki IV. i predlaže da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.
Žalba nije osnovana.
Prvostupanjski je sud utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, provedene je dokaze analizirao i cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je na osnovi takve analize ukupnih raspravnih rezultata valjano utvrdio činjenično stanje.
Tako su u prvostupanjskom postupku stranke učinile nespornim da iznos sredstava potreban za uzdržavanje maloljetnog sina stranaka iznosi 1.500,00 kn.
S razlogom je prvostupanjski sud prihvatio takvo utvrđenje stranaka jer je s obzirom na dob djeteta (3 godine) navedeni iznos realan i primjeren.
Među strankama je također nesporno da mjesečni prihodi oca tijekom cijele godine i koji radi u turizmu iznose oko 3.500,00 kn, te da je isti podstanar.
Nije sporno da otac nema drugih obveza uzdržavanja, te su stranke i izričito učinile nespornim da otac može plaćati 1.500,00 kn mjesečno za uzdržavanje djeteta i ujedno iz plaće zadovoljiti vlastite potrebe.
Na temelju tako (nesporno) utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud odredio mjesečni iznos uzdržavanja od 1.500,00 kn jer je u biti uvažio sporazum stranaka zaključivši da je sporazum u skladu s dobrobiti djeteta.
Takav zaključak prvostupanjskog suda kao potpuno točan i pravilan prihvaća i ovaj sud.
Žalitelj sada u žalbi iznosi kao novu činjenicu, koju potkrepljuje potvrdom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da je od 12. studenog 2014. godine prijavljen kao nezaposlen.
Međutim, u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (članak 352. stavak 1. ZPP-a) pa navedeni razlozi žalbe nisu pravno relevantni.
Međutim, ipak se navodi ako prijava evidenciji zavoda nije kraj sezonskog rada o kojem je govorio tijekom postupka tuženik, već se radi o potpunom ostanku bez posla, tuženiku preostaje jedino da tužbom zbog izmijenjenih okolnosti traži promjenu odluke o uzdržavanju.
Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 25. veljače 2015. godine
Predsjednik vijeća :
Srđan Kuzmanić