Rev-1201/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1201/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. rođ. S. iz N., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. Ž., odvjetniku u N., protiv I-tuženika M. P. iz P., OIB: ..., II-tužene V. U. iz P., OIB: ..., III- tuženika N. U. iz P., OIB: ..., IV-tuženika N. U. iz P., OIB: ..., V-tuženika V. M. iz M., OIB: ...., VI-tuženika D. U. iz P., OIB: ..., tuženici ad. II., III., IV. i VI. zastupani po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., VII-tuženika D. P. iz T., OIB: ..., i VIII-tuženika O. C. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odnosno poništaja ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1455/15-2 od 28. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-1256/15-49 od 20. travnja 2014., u sjednici održanoj 13. studenoga 2018.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnom zahtjevu se odbija kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P- 1256/15-49 od 30. travnja 2015. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrđenje da su ništetni ugovori o kupoprodaji nekretnina koje je ona sklopila 29. lipnja 2004. i 29. rujna 2004. s prvotuženom; 29. rujna 2004. s drugotuženom; 18. studenoga 2004. sa treće i četvrotuženicima; 23. studenoga 2004. sa sedmotuženikom; 28. lipnja 2005. s prvotuženom; 20. srpnja 2005. sa petotuženom; 16. veljače 2005. sa šesto i sedmotuženicima; 23. studenoga 2006. sa sedmotuženikom; 23. srpnja 2008. sa osmotuženikom, te nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu tog suda uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na k.č.br. 310/17, 310/22, 268/3, 272/4, 349, 281, 280/2, 310/23, 310/8, 365/2, 365/6, 257/1, 280/1 i 350 sve k.o. T. uz brisanje prava vlasništva tuženika upisom prava tužiteljice. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je traženo da se ponište ugovori o kupoprodaji nekretnina koje je tužiteljica sklopila: 29. lipnja 2004. i 29. rujna 2004. s prvotuženom; 29. rujna 2004. sa drugotuženikom; 18. studenoga 2004. sa treće i četvrotuženicima; 23. studenoga 2004. sa sedmotuženikom; 28. lipnja 2005. s prvotuženom; 20. srpnja 2005. sa petotuženom; 16. veljače 2005. sa šesto i sedmotuženicima; 23. studenoga 2006. sa sedmotuženikom i 23. srpnja 2008. sa osmotuženikom, te nalaganje tuženicima izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva sa tuženika na tužiteljicu na k.č.br. 310/17, 310/62, 268/3, 272/4, 349, 281, 280/2, 310/63, 310/8, 365/2, 365/6, 257/1, 280/1 i 350 sve k.o. T. što će u protivnom zamijeniti ta presuda. Ujedno je naloženo tužiteljici isplatiti: prvotuženoj iznos 128.256,34 kn, drugo, treće, četvrto i šestotuženicima iznos 160.448,69 kn, petotuženoj iznos 68.838,00 kn i osmotuženiku iznos 125.288,00 kn, na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1455/15-2 od 28. rujna 2015. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu joj parničnih troškova, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u odluci o tužbenom zahtjevu je neosnovana, a u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u odluci o parničnim troškovima je nedopuštena.

Kako je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u svezi s odredbom čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), to je protiv pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, neovisno o tome što vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od pojedinih tuženika ne prelazi 200.000,00 kn.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji prigovara pravilnosti pobijane presude pozivanjem na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi te međusobno neproturječe, zbog čega je pobijana presuda razumljiva te se pravilnost iste može ispitati. Revizijski pak navodi tužiteljice kojima prigovarajući pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a. Predmet spora je ništetnost, podredno pobojnost ugovora o kupoprodaji nekretnina koje je tužiteljica sklopila sa tuženicima u razdoblju 2004.-2008.

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnim tih ugovora ocijenivši da isti nisu ništetni u smislu odredbe čl. 141. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), odnosno čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO/05), jer da tužiteljica nije bila u stanju nužde te teškim materijalnim prilikama odnosno da se tuženici nisu koristili njezinim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili kakvom zavisnošću, kao i da ugovorene kupovne cijene nisu bile u očitom nesrazmjeru sa vrijednošću kupljenih nekretnina; kao i odbili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev upravljen na poništenje predmetnih ugovora, ocijenivši da sklapanjem istih nije došlo do prekomjernog oštećenja odnosno očitog nerazmjera uzajamnih činidba ugovornih stranaka, kao razloga za poništaj ugovora u smislu odredbe čl. 139. ZOO/91, odnosno čl. 375. ZOO/05.

Razloge koje je u tom pravcu dao drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ovaj sud prihvaća u cijelosti, zbog čega se, a na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazlaganja poziva na razloge iz drugostupanjske presude.

U skladu s tim, uz presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske objavit će se razlozi iz obrazloženja drugostupanjske presude.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Tužiteljica revizijom osporava pravilnost pobijane drugostupanjske presude i u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima, a koja odluka po svojoj pravnoj naravi je rješenje u smislu odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a).

Smislenim tumačenjem navedene odredbe, zaključiti je da se revizijom mogu pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja imaju značaj odluke o predmetu spora, a kojima se postupak o zahtjevu stranke sadržanim u tužbi dovršava.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, a protiv kojeg je dopuštena revizija, jer niti se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanom u tužbi, parnični postupak pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima, postupak iniciran tužbom završava.

To što je odluka o parničnim troškovima (sadržajno rješenje – čl. 129. st. 5. ZPP-a) sadržano u presudi, ne daje joj značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, u smislu da se njome pravomoćno završava postupak. Parnični troškovi su izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom i u njoj istaknutom zahtjevu (čl. 151. st. 1. ZPP-a) o kojem odlučuje sud odlukom (presudom ili rješenjem) i kojom se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), a bez da time rješenje o parničnim troškovima sadržano u takvoj odluci stječe svojstvo rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Polazeći od prethodno navedenog ocijeniti je da u ovom slučaju nema pretpostavki iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanim u presudi Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1455/15-2 od 28. rujna 2015., zbog čega je u tom dijelu reviziju tužiteljice trebalo odbaciti kao nedopuštenu, a sve polazeći od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015., a prema kojem: "pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.".

Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 13. studenoga 2018.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.