Gž-937/2025-2 · Županijski sud u Puli - Pola



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-937/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-261/2023-13 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-261/2023-13 od 21. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.095,02 eura (dvije tisuće devedeset i pet eura i dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta i to do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na:

iznos 22,31 EUR od 21. listopada 2011.

iznos 45,25 EUR od 19. studenoga 2011.

iznos 45,46 EUR od 21. prosinca 2011.

iznos 51,29 EUR od 24. siječnja 2012.

iznos 54,28 EUR od 23. veljače 2012.

iznos 52,97 EUR od 21. ožujka 2012.

iznos 51,27 EUR od 24. travnja 2012.

iznos 52,49 EUR od 31. svibnja 2012.

iznos 54,23 EUR od 28. lipnja 2012

iznos 104,25 EUR od 25. kolovoza 2012.

iznos 47,50 EUR od 28. rujna 2012.

iznos 50,72 EUR od 27. listopada 2012.

iznos 52,86 EUR od 21. studenoga 2012.

iznos 51,72 EUR od 22. prosinca 2012.

iznos 49,73 EUR od 23. siječnja 2013.

iznos 49,14 EUR od 22. veljače 2013.

iznos 49,04 EUR od 21. ožujka 2013.

iznos 52,78 EUR od 18. travnja 2013.

iznos 46,53 EUR od 22. svibnja 2013.

iznos 45,51 EUR od 21. lipnja 2013.

iznos 46,15 EUR od 20. srpnja 2013.

iznos 46,29 EUR od 21. kolovoza 2013.

iznos 47,79 EUR od 20. rujna 2013.

iznos 48,83 EUR od 22. listopada 2013.

iznos 49,97 EUR od 21. studenoga 2013.

iznos 52,78 EUR od 24. prosinca 2013.

iznos 49,94 EUR od 22. siječnja 2014.

iznos 42,64 EUR od 22. veljače 2014.

iznos 46,46 EUR od 21. ožujka 2014.

iznos 28,90 EUR od 19. travnja 2014.

iznos od 27,32 EUR od 22. svibnja 2014.

iznos od 27,66 EUR od 19. lipnja 2014.

iznos od 20,62 EUR od 21. lipnja 2014.

iznos od 28,79 EUR od 22. srpnja 2014.

iznos od 29,69 EUR od 21. kolovoza 2014.

iznos od 40,99 EUR od 23. rujna 2014.

iznos od 16,76 EUR od 23. rujna 2014.

iznos od 30,88 EUR od 17. listopada 2014.

iznos od 16,84 EUR od 19. listopada 2014.

iznos od 32,26 EUR od 21. studenoga 2014

iznos od 16,94 EUR od 23. studenoga 2014.

iznos od 32,53 EUR od 20. prosinca 2014.

iznos od 16,90 EUR od 23. prosinca 2014.

iznos od 67,73 EUR od 21. siječnja 2015.

iznos od 15,65 EUR od 25. siječnja 2015.

na iznos od 184,38 EUR od 2. rujna 2015.

do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102066915 sklopljen između tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 dana 27.09.2004. u čl. 10., a koji glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita obračunate s datumom plasmana.“ te se nalaže tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a,OIB: 23057039320 da tužitelju CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 350,88 eur (slovima: tristo pedeset eura i osamdeset osam centa) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl.

29. st.

2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, koja teče od uplate 28. rujna 2004. i to do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, da tužitelju CF na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.035,44 eur (tisuću trideset pet eura i četrdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a to u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve tužitelja, uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na povrat preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule vezane za valutu CHF, pozivom na članak 502.c u vezi s člankom 502.a ZPP-a, neovisno o izvršenoj konverziji ugovora, u visini koja nije bila sporna među strankama, te je prihvatio zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, i naložio tuženiku povrat plaćene naknade od 350,88 eur, jer se radilo o nepoštenoj odredbi o kojoj se nije pregovaralo.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka, može se ispitati i ima razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu proturječni. Za dodati je da na strani ovog vijeće ne postoji niti jedna okolnost koju žalitelj navodi u žalbi, a koja bi bila razlogom za izuzeće suca.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj s tuženikom 27. rujna 2004. zaključio Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrilo tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 53.980,00 CHF, uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da je 7. siječnja 2016. zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Iznos neotplaćene glavnice kredita na isti dan iznosio je 29.010,27 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, te da pritom nije utvrđen preplaćeni iznos već manjak u iznosu od 1.353,47 eur. Nije sporno da je tužitelj otplatio navedeni kredit u cijelosti, niti je sporna visina tužbenog zahtjeva. Nesporno je također da je tužitelj tuženiku platio iznos naknade za obradu kredita u utuženom iznosu od 350,88 eur,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu koje su banke sklopile s potrošačima, a između kojih banaka se navodi i tuženik, a kojima se ugovarala valuta vezana za CHF, a to iz razloga što se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročio je neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača,

- da je tuženik postupao suprotno članku 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03) u kojim odredbama je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužna to dokazati.

8. Žalitelj neosnovano ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača, jer je ugovor zaključen kao stambeni kredit za kupovinu nekretnine tužitelja - fizičke osobe, a navedeno je potvrđeno i iskazom tužitelja kao stranke. Prema odredbi članka 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP-a, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-56/2023-9 od 23. studenog 2023.) Tužitelj je svoj status potrošača dokazao činjenicom da je kao fizička osoba zaključio ugovor radi kupnje stana, pa je neosnovano isticanje žalitelja da tužitelj nije potrošač.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u pogledu isplate razlike u valutnoj klauzuli, te žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost primijenjenog materijalnog prava. Pravno neutemeljenim ukazuju se žalbene tvrdnje tuženika, vezano za izvršenu konverziju sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu, upirući pri tome na članak 19.b i 19.c ZID ZPK-a, te stajalište izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/2019, te nekih sudskih odluka. Ovo iz razloga jer sklapanjem dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredaba predmetnog ugovora, te je ranije spomenuta konverzija izvršena temeljem ZIDZPK-a, dakle akta kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. ZID ZPK-a, na način kako to nalaže zakon.

10. Prvostupanjski je sud u presudi pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u kojima se glavnica veže za valutu za CHF jer je tuženik kao kreditor jednostrano odredio obaveze tužitelja kao dužnika koji tu promjenu nije mogao predvidjeti, pa se radi o nepoštenim ugovornim odredbama što je protivno članku 81. ZZP-a.

11. Pravilno se prvostupanjski sud poziva i na presudu donesenu u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te se pravilno poziva na članak 502.c u vezi s člankom 502.a i 502.b ZPP-a, a koje imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz ovog predmeta.

12. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tražbine tužitelja po osnovi valutne klauzule nisu zastarjele jer da podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno članku 241. ZOO-a prekinuta je zastara i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. svibnja 2023. nije protekao rok od pet godina.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ne postoji tražbina tužitelja, jer da je sklapanjem dodatka ugovora tužitelj u cijelosti obeštećen iz razloga što sklapanjem dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti u pogledu valutne klauzule.

14. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem dodatka ugovora izvršena je temeljem ZID ZPK-a, a radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. ZID ZPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga, prema mišljenju ovog suda, tzv. konverzija odnosno zaključenje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti navedenim dodatkom ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Svrha navedenog ZID ZPK-a je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

15. Pravilno su tužitelju na nesporno utvrđene pojedinačne mjesečne iznose obračunate zatezne kamate po stopi iz članka 29. ZOO-a s tijekom od dana kada je tuženik primio uplatu po osnovu anuiteta, sve sukladno članku 1115. ZOO-a, koja se primjenjuje kod vraćanja stečenog bez osnove, te nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se nije pregovaralo niti o odredbi u članku 10. Ugovora o kreditu prema kojoj je tužitelj bio dužan platiti naknadu od 1% na iznos kredita, a radi obrade zahtjeva i odobravanja kredita koju je tužitelj platio 27. rujna 2004. u iznosu od 2.643,67 kuna. Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radilo o tipskom ugovoru o kojemu tužitelj kao stranka nije mogao pregovarati o bilo kojoj ugovornoj odredbi, pa niti o odredbi iz članka 10. ugovora jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika pa tužitelj nije mogao utjecati na njen sadržaj. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

17. Glede žalbenog navoda zastare u odnosu na utuženu naknadu za obradu kredita iz članka 10. ugovora o kreditu valja reći da je pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. izražen stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastarni rok restitucijskog zahtjeva po toj osnovi počinje teći donošenjem ove presude, pa prigovor zastare nije osnovan.

18. I odluka o trošku je pravilna, utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, pa je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba žalitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Puli-Pola 14. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić