Rev-1266/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1266/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. A. iz Z., po punomoćniku mr. M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženih 1) H. P. iz Z., i 2) B. M. iz Z., obojica zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., radi vraćanja duga, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 22. veljače 1995. godine broj Gž-165/94 kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 15. listopada 1993. godine broj P-1439/92, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zadru od 15. listopada 1993. godine broj P-1439/92 suđeno je:

"I. Dužni su tuženi pod 1) H.P. i 2) B.M., oba iz Z., na ime izvršene pozajmice isplatiti tužiteljici A.A. iz Z., dinarsku protuvrijednost deviznih sredstava od 5.000,00 DEM (pettisuća DEM) prema srednjem tečaju važećem na dan isplate sa pripadajućim kamatama po stopi koja se isplaćuje na tu valutu za devizne štedne uloge po viđenju obračunatim od 1. travnja 1991. godine pa do isplate, te su joj na ime parničnih troškova dužni isplatiti iznos od 994.800 HRD (devetstodevedesetčetiritisuće-osamsto HRD), sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a to je onaj dio u kojem je tražila kamate od 1. travnja 1990. do 1. travnja 1991. godine."

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru od 22. veljače 1995. godine broj Gž-165/94 odbijena je žalba tuženika pod 1) i 2) i to do iznosa glavnog duga od 3.500,00 DEM u dinarskoj protuvrijednosti sa zateznom deviznom kamatom na taj iznos od dospjeća do isplate u dinarskoj protuvrijednosti te još za parnični trošak u iznosu od 994.800 HRD, pa je u tome dijelu pod toč. I. izreke potvrđena pobijana presuda Općinskog suda u Zadru od 15. listopada 1993. godine broj P-1439/92, a ukinuta je ista presuda u preostalom dijelu pod toč. I. izreke za dio glavnog duga od 1.500,00 DEM sa zateznom deviznom kamatom na tu sumu u dinarskoj protuvrijednosti, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu radi zakazivanja nove glavne rasprave.

Protiv drugostupanjske presude tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se revizija prihvati i da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu i pravomoćno obvezani tuženici da isplate tužiteljici iznos od 3.500 DEM, a nema proturiječnosti između onoga što se u presudama navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika.

Nisu u pravu tuženici kada u reviziji prigovaraju činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova, jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Nije, također, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno, da je pok. suprug tužiteljice sa tuženima dana 21. veljače 1990. godine zaključio pismeni ugovor o zajmu kojim je pok. suprug tužiteljice dao tuženicima u zajam 5.000,00 DEM, s tim da taj iznos vrate do 1. travnja 1990. godine, da su iste stranke 1. travnja 1990. godine novelirale navedeni ugovor tako što su se tuženici obvezali mjesečno plaćati 500,00 DEM na ime kamata do iznosa od 3.000 DEM, sve dok se ne vrati glavni dug od 5.000,00 DEM, da su tuženici do podnošenja tužbe u tri navrata na ime dugovanog isplatili po 500,00 DEM ili ukupno 1.500,00 DEM.

Iz navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova, da su tuženici ostali dužni na ime predmetnog zajma isplatiti tužiteljici 3.500 DEM (čl. 562. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99), pa je reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.