Legislator Case Law & Legislation
Gzp-293/2008-5 AI generated

Supreme Court awards compensation for excessive civil litigation duration violating constitutional right to reasonable trial time.

Case Number Gzp-293/2008-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia awarded 11,000 kn to two plaintiffs for the excessive duration of a civil property dispute that lasted over ten years. The court found that the lower courts neglected the principle of economic efficiency, causing a significant delay in resolving the co-ownership and eviction case. Consequently, the court ruled that the plaintiffs' constitutional right to a trial within a reasonable time was violated and ordered the state to pay compensation.

Legislator headnote

AI generated

Člank 27. stavak 1. Zakona o sudovima; Člank 29. stavak 1. Ustava: The Supreme Court established that a civil proceeding lasting over ten years constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time, warranting state compensation when the delay is attributable to judicial inactivity rather than party conduct.

Keywords

AI generated
reasonable time trial judicial delay constitutional compensation civil procedure economic efficiency Supreme Court ruling state liability

Cited Legislation

AI generated
Article 27, paragraph 1 of the Law on Courts
Article 29, paragraph 1 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 10, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 212, paragraph 1 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 293/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari I- predlagatelja D. H. iz Z., …i II-predlagatelja R. H. iz Z., …, oboje zastupani po punomoćnicima J. V. i V. G.-V., odvjetnicima Zajedničkog ureda u Z., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 18. veljače 2008., dana 31. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

I. I-predlagatelju D. H. iz Z., …i II-predlagatelju R. H. iz Z., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 11.000,00 kn (jedanaesttisućakuna) svakome.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 18. veljače 2008. podnijeli Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2429/92, koji se u trenutku podnošenja zahtjeva nalazio kod Županijskog suda u Zagrebu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2429/92 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2008., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- 28. travnja 1992. I-tužitelj D. H. i II-tužiteljica R. H.-B. podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženice M. H., radi priznanja prava suvlasništva te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-2429/92;

- na ročištu održanom 11. lipnja 1992. tuženica je dala odgovor na tužbu, nakon čega je sud udovoljio njenom prijedlogu i odredio joj rok od 15 dana za dostavu pisanog očitovanja, po čemu je postupljeno;

- na ročište održano 22. rujna 1992. nije pristupila tuženica, a na ročištu održanom 18. studenoga 1992. sud je odredio da će zatražiti na uvid spise istog suda poslovni broj Pp- 771/85 i Ps-792/90;

- ročišta od 3. veljače 1993. i 11. veljače 1994. su odgođena jer nisu pristupile stranke pozvane osobno radi saslušanja, za koje je dostava poziva bila uredno iskazana;

- na ročištu održanom 2. svibnja 1994. sud je proveo dokaz saslušanjem tuženice kao stranke, dok uredno pozvani tužitelji nisu pristupili, a radi opravdanja nedolaska II-tužiteljice

ku dokumentaciju kao dokaz, zbog čega je koja je bolesna, punomoćnik je dostavio liječnič

sud obvezao punomoćnika tužitelja da obavijesti sud kada će s obzirom na zdravstveno stanje tužitelji moći pristupiti sudu osobno radi saslušanja;

- podneskom od 24. listopada 1995. punomoćnik tužitelja obavijestio je sud da je zdravstveno stanje I-tužitelja teško i predložio da sud istoga sasluša u stanu;

- na ročištu održanom 7. travnja 1998. prihvaćen je prijedlog tužitelja za provođenjem saslušanja I-tužitelja u njegovom stanu, koji dokaz je proveden 8. lipnja 1998;

- sud je održao ročište 3. svibnja 1999. te je tužiteljima odredio rok od 30 dana radi dostave pisanog očitovanja na z.k. izvadak, koji je na tom ročištu u spis u preslici priložila tuženica;

- tuženica je 24. listopada 2000. dostavila u spis podnesak kojim je obavijestila sud da je I-tužitelj umro, a na ročištu održanom 6. veljače 2001. sud je zaprimio u spis podnesak tužiteljice kojim je proširila tužbu tako da je pored dosadašnje tuženice naznačila kao II- tuženika D. H. (ovdje I-predlagatelja) i kao III-tuženika R. H. (ovdje II-predlagatelja);

- podneskom od 10. travnja 2001. II i III-tuženik su obavijestili sud da pristaju na proširenje tužbe i podnijeli su protutužbu;

- podneskom od 13. studenoga 2001. tuženici-protutužitelji su požurivali postupanje suda, a na ročištu održanom 11. ožujka 2002. sud je raspravljao o meritumu spora, kao i na ročištu održanom 27. svibnja 2002. na koje ročište nije pristupila tužiteljica-protutuženica;

- na ročište održano 1. listopada 2002. tužiteljica-protutuženica nije pristupila te je sud saslušao II i III-tuženike-protutužitelje, a dopisom od 14. listopada 2002. je zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, Područne službe Zagreb dostavu podataka o adresi svjedokinje A. K.;

- sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice-protutuženice iz podneska (list 80) za odgodom ročišta zakazanog za 18. studenoga 2002. zbog bolesti, pa je to ročište održao i zaključio glavnu raspravu te presudom i rješenjem poslovni broj P-2429/92-43 je prihvaćen protutužbeni zahtjev, a djelomično odbijen i djelomično odbačen tužbeni zahtjev;

- protiv navedene presude i rješenja tuženici-protutužitelji podnijeli su žalbu 22. travnja 2003., a tužiteljica-protutuženica je podnijela odgovor na žalbu 22. svibnja 2003. te je cijeli spis dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o žalbi;

- Županijski sud u Zagrebu je uz dopis od 22. studenoga 2005. vratio cijeli spis Općinskom sudu u Zagrebu radi otklanjanja nedostatka donošenjem rješenja kojim se utvrđuje prekid postupka zbog smrti I-tužitelja D. H. i I-tuženice M. H.;

- prvostupanjski sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda i rješenjem od 3. siječnja 2006. odredio prekid postupka jer su I-tužitelj i I-tuženica umrli te odredio da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učini;

- II i III-tuženici-protutužitelji su protiv tog rješenja podnijeli žalbu dana 17. siječnja 2006., pa je spis ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o žalbi 21. ožujka 2006;

- rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1410/06-2 od 18. travnja 2006. odbijena je žalba II i III-tuženika-protutužitelja i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2429/92 od 3. siječnja 2006. u pobijanom dijelu pod stavkom III u odnosu na prekid postupka glede protutužbenog zahtjeva;

- podneskom od 23. svibnja 2006. II i III-tuženici-protutužitelji su obavijestili sud da preuzimaju postupak kao jedini nasljednici iza I-tuženice-protutužiteljice te su dostavili rješenje o nasljeđivanju kao dokaz, a II-tužiteljica-protutuženica je kao nasljednica iza pok. D. H. (I-tužitelja) podneskom od 11. svibnja 2007. obavijestila sud da preuzima postupak u ovom predmetu;

- rješenjem od 11. lipnja 2007. sud je odredio da se postupak u ovom predmetu nastavlja;

- spis je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 15. lipnja 2007. povodom već prije podnesene žalbe tužitelja na presudu i rješenje od 18. studenoga 2002;

- presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3533/07-2 od 15. srpnja 2008. potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2429/92 od 18. studenoga 2002. i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 18. studenoga 2002. istog poslovnog broja;

- navedenu presudu i rješenje ovdje predlagatelji su kao II i III-tuženici-protutužitelji zaprimili 22. rujna 2008. po punomoćniku Josipu Vukadinu, odvjetniku u Zagrebu.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, u parničnom predmetu tužba je podnesena 22. travnja 1992. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02).

S obzirom da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3533/07-2 od 15. srpnja 2008. potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2429/92 predmetni parnični postupak završava 22. rujna 2008. kada su ovdje predlagatelji zaprimili tu presudu i rješenje. Dakle, postupak je trajao 10 (deset) godina, 10 (deset) mjeseci i 16 (šesnaest) dana.

Ocjenjujući postupanje nadležnih sudova pred kojima je predmetni postupak vođen, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da su Općinski sud u Zagrebu i Županijski sud u Zagrebu zanemarili načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08), kada su dopustili da je predmetni parnični postupak trajao od podnošenja tužbe (28. travnja 1992.) preko šesnaest godina. To se naročito odnosi na postupanje prvostupansjkog suda koji je nakon dvije godine od podnošenja tužbe imao dugi zastoj u trajanju gotovo četiri godine, a zbog nedonošenja rješenja o prekidu postupka žalbeni stadij je trajao preko pet godina (Županijski sud u Zagrebu je uz dopis od 22. studenoga 2005. vratio cijeli spis Općinskom sudu u Zagrebu radi otklanjanja nedostatka donošenjem rješenja kojim se utvrđuje prekid postupka zbog smrti I-tužitelja D. H. i I-tuženice-protutužiteljice M. H. - članak 212. stavak 1. ZPP);

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je ukupnim trajanjem sudskog postupka i postupanjem nadležnih sudova u pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga, u konkretnom slučaju riječ je o činjenično i pravno složenom predmetu u kojem je tužba podnesena radi utvrđenja prava suvlasništva obiteljske kuće, a protutužba radi iseljenja tužiteljice - protutuženice iz prizemnog dijela kuće i predaju istoga u posjed tuženicima - protutužiteljima. Radi utvrđenja činjeničnog stanja bilo je potrebno provesti opsežan dokazni postupak.

Predlagatelji kao tuženici - protutužitelji nisu doprinijeli trajanju postupka svojim ponašanjem.

Imajući na umu trajanje postupka i neekonomično postupanje sudova ovaj sud ocjenjuje da je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan. Visinu naknade u iznosu od 11.000,00 kn (jedanaesttisućakuna) svakom predlagatelju je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, kao i činjenicu da je predmetni postupak pravomoćno dovršen, čime je u jednom dijelu ustavno pravo predlagatelja zaštićeno, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i teških gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 2009.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.