Rev-3301/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3301/99-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., koju zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1999. broj Gž-6815/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1998. broj Pn-7199/96 u sjednici održanoj dana 3. siječnja 2002.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade štete ukupno iznos od 26.140,00 kuna zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu prvoga stupnja.

Protiv presude drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, pa ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije o njoj izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvoga stupnja je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju tjelesno ozlijeđena, tj. da je dobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice, natučenje tjemenog dijela glave i potres mozga, da je zbog toga trpjela fizičke boli, da je isto tako trpjela i strah, pa je u vezi s tim dalje utvrdio trajanje i jačinu fizičkih boli kao i straha.

Također je taj sud utvrdio da su opisane tjelesne ozljede ostavile kod tužiteljice trajne posljedice koje su smanjile njezinu opću radnu i životnu sposobnost za 5 do 10%.

Zbog utvrđene jačine i trajanja fizičkih boli ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja da iznos od 7.500,00 kuna čini pravičnu novčanu naknadu tužiteljici za navedene boli, a iz istih razloga iznos od 5.600,00 kuna (u smislu odredbe čl. 200. ZOO), koliko su sudovi nižega stupnja utvrdili tužiteljici kao satisfakciju za pretrpljeni strah, ovaj sud također smatra primjerenom.

Zbog stupnja smanjenja tužiteljičine opće radne i životne sposobnosti, a imajući na umu njezinu životnu dobi (44 godine), po mišljenju ovoga suda, sudovi nižega stupnja su utvrđujući tužiteljici naknadu štete za psihičke boli zbog smanjenja njezine životne aktivnosti u iznosu od 12.000,00 kuna jednako tako utvrdili odgovarajuću naknadu za te boli.

Iz tih razloga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. ZOO), pa je stoga reviziju tužiteljice kao neosnovanu, valjalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99).

U Zagrebu, 3. siječnja 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.