I Kr-1/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 1/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Ružice Horvatinović, kao predsjednika vijeća, te Milene Drakulić i Milivoja Mikor, kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv Š.E., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. KZRH u vezi s čl. 164. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Rijeci od 22. prosinca 1992. Kv 510/92 (K 730/90), u sjednici održanoj 18. veljače 1993.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. Š.E. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Rijeci od 17. srpnja 1991. Kž 288/91, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 24. travnja 1991. K 730/90, tako da se kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca na koju je na temelju čl. 168. st. 1. KZRH osudjen Š.E.

IZVANREDNO UBLAŽAVA

i

na način da se osudjeniku na temelju čl. 51. i 52. st. 1. OKZRH izriče uvjetna osuda na temelju čl. 168. st. 1. KZRH utvrdjuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, te ujedno odredjuje da se ta kazna neće izvršiti ako osudjenik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne učini novo kriv. djelo.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 24. travnja 1991. K 730/90 oglešen je krivim Š.E. zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 1. KZRH u vezi s čl. 164. st. 1. KZRH, te mu je izrečena uvjetna osuda i na temelju čl. 168. st. 1. KZRH utvrdjena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine.

I Kr 1/93

Okružni sud u Rijeci svojom je presudom od 17. srpnja 1991. Kž 288/91 uvažio žalbu javnog tužitelja i presudu suda prvog stupnja preinačio u odluci o kazni, te Š.

E. osudio za učinjeno djelo na temelju čl. 168. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.

Iz podataka u spisu proizlazi da osudjenik nije započeo izdržavati tu kaznu, jer mu je rješenjem Općinskog suda u Opatiji od 2. prosinca 1991. Su 5/91 do daljnjega odgodjeno izdržavanje kazne.

Dana 22. studenog 1992. osudjenik je podnio putem suda prvog stupnja zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da se od 8. listopada 1991. nalazi u aktivnom sastavu ZNG kome je dobrovoljno pristupio, da se borio na ličkom ratištu, gdje je 4. studenog 1991. ranjen u ruku, te mu je zbog toga priznat privremeni invaliditet od 60%. Predlaže da se zahtjev usvoji te kazna preinači u uvjetnu osudu.

Prvostepeni Općinski sud u Rijeci na temelju čl. 414. st. 4. ZKP obrazloženo predlaže da se zahtjev osudjenika usvoji.

I zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske se pismeno izjasnio u prilog osudjenikovog zahtjeva.

Zahtjev je osnovan.

Iz zahtjevu priloženog dopisa Saveza hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata, Podružnice Rijeka od 15. IX. 1992. nazvanog "Zamolba za poništenje presude br. Kž 288/91" na listu 71 a i b spisa, rješenja Sekretarijata za poslove uprave općine Opatija od 13. V. 1992. na listu 72-74 spisa i izvješća Centra za socijalni rad podružnice Opatija - Buzet od 19. X. 1992. na listu 78 i 79 spisa proizlazi da su istiniti navodi iz osudjenikovog zahtjeva glede njegovog dobrovoljnog uključivanja u djelatni sastav Zbora narodne garde - 111. brigade, ranjavanja u borbi (u šaku lijeve ruke) i invaliditeta. Povrh toga iz navedenog dopisa Saveza hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata proizlazi i to da se osudjenik angažirao u osnivanju podružnice tog saveza u Rijeci i da je vrlo aktivan u njezinom radu.

Sve navedne okolnosti su nove i po ocjeni ovog Vrhovnog suda značajne olakšavajuće okolnosti osobne prirode, koje ukazuju da je osudjenik kao počinitelj prometnog delikta manje društveno opasan, te ujedno opravdavaju očekivanje da će se svrha kazne kod osudjenika ostvariti i izricanjem admonitivne sankcije, pa dakle bez njezina izvršenja.

I Kr 1/93

Stoga je na temleju čl. 414. st. 6. ZKP prihvaćen zahtjev osudjenika, preinačena osudjujuća presuda kojom je osudjen na kaznu i na temelju čl. 51. i 52. OKZR osudjeniku izrečena umjesto kazne uvjetna osuda kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. veljače 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

mr. Horvatinović Ružica, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)