Kž-1186/2012-3 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 9 Kž-1186/12-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tatjane Ivošević Turk kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Z. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 KZ (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika Z. Ž., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: KO-295/11 od 27. travnja 2012. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 09. listopada 2012. godine,

p r e s u d i o j e

O d b i j a se žalba okrivljenika Z. Ž. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim Z. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 KZ, činjenično opisano izrekom te presude, pa je po čl. 222 st. 1 KZ osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 25 prosječnih dnevnih dohodaka u RH što iznosi 4.620,00 kuna. Temeljem čl. 51 st. 3 KZ okrivljenik je dužan novčanu kazni platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 52 st. 2 i 3 KZ ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen ovom presudom ista će biti zamijenjena kaznom zatvora i to tako da će jedan prosječni dnevni dohodak biti zamijenjen jednim danom kazne zatvora. Temeljem čl. 122 st. 1 u vezi čl. 119 st. 2 toč. 6 ZKP (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenik je dužan snašati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu okrivljenik putem branitelja Z. V. odvjetnika iz S. zbog svih žalbenih razloga, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nakon razgledavanja spisa u smislu čl. 373 st. 1 ZKP, u pisanom podnesku od 01. listopada 2012. godine broj KŽ-DO- 1086/12, izrazilo je mišljenje da je žalba okrivljenika neosnovana te da je kao takvu treba odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

Žalba nije osnovana.

U žalbi se ističe da okrivljeniku nije u postupku omogućeno davanje obrane u nazočnosti branitelja obzirom da branitelj nije obaviješten o raspravi zakazanoj dana 27. travnja 2012. godine.

Međutim suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je okrivljenik na raspravi koja je održana u ovom postupku 27. travnja 2012. godine poučen kao okrivljenik o svojim pravima, pa tako i o pravu da može imati branitelja a nije se očitovao da se želi braniti u nazočnosti branitelja već se branio sam, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako to neosnovano ističe žalitelj.

Također protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je u zakonito i ispravno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrđenja dao jasne, logične i precizne razloge za sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom kaznenom predmetu. Pri tome se napominje a protivno žalbenom prigovoru okrivljenika, da pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge okrivljenika za saslušanje predloženih svjedoka jer je činjenično stanje u konkretnom predmetu potpuno utvrđeno.

Naime niti iz jedne odredbe Zakona o kaznenom postupku ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što s druge strane ni nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava sud da izvede još kakve dokaze ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome da li će se ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene suda u svakom pojedinom slučaju, međutim o konkretnom slučaju ispravno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge okrivljenika da se u svojstvu svjedoka saslušaju predloženi svjedoci, jer su sve relevantne činjenice utvrđene drugim dokaznim sredstvima.

Stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 toč. 11 i st. 3 ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379 st. 1 toč. 1 ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 222 st. 1 KZ. Za takova svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao u cijelosti valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Naime iz iskaza svjedoka M. J. jasno proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bio u kafiću „M.“ u B., te da je ispred navedenog ugostiteljskog objekta bio parkiran osobni automobil, da bi nakon nekog vremena vidio okrivljenika kako iz smjera ugostiteljskog objekta dolazi do automobila, pri čemu sa 99% sigurnošću može reći da se radi o okrivljeniku jer je privukao pažnju svojim čudnim kretanjem. Pri tome je vidio kako okrivljenik drži u lijevoj ruci ključ u vodoravnom položaju, nakon čega je vidio da je automobil izgreban od prednjeg do stražnjeg branika. Iz iskaza okrivljenika proizlazi također da se kritičnog dana koristio skuterom registarskih oznaka…, koji je vlasništvo trgovačkog društva P d.o.o., vlasništvo okrivljenikova sina, a koji je u inkriminirano vrijeme viđen da se isti koristi. Zbog navedenog ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je nesporno da je okrivljenik izvršio radnju kaznenog djela uništenja i oštećenja stvari, a na način kako je to pobliže opisano u izreci pobijane presude, zbog čega ga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio krivim za to kazneno djelo. Zbog navedenog nije osnovan ni žalbeni prigovor okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u svezi s tim i zbog povrede Kaznenog zakona.

Nadalje nije niti osnovan žalbeni prigovor okrivljenika zbog odluke o kazni.

Prilikom odmjeravanja kaznene sankcije prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su odlučne za odabir vrste i visine kaznene sankcije pa je tako pravilno okrivljeniku kao olakotno cijenio da do sada nije kazneno osuđivan, a kao otegotno da je kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje odnosno sa izravnom namjerom, te je stoga pravilno okrivljeniku imajući u vidu olakotne i otegotne okolnosti ispravno izrekao kaznenu sankciju – novčanu kaznu u visini od 25 prosječnih dnevnih dohodaka u RH što iznosi 4.620,00 kuna, a koja kaznena sankcija je podobna ostvariti svrhu kaznenih sankcija iz čl. 6 KZ i čl. 50 KZ.

Iako okrivljenik ne obrazlaže zbog čega se žali zbog troškova kaznenog postupka, ipak se ističe da je prvostupanjski sud i njih osnovano i ispravno odredio i obvezao okrivljenika na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, a temeljem citiranih zakonskih propisa u izreci pobijane presude.

S obzirom da, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka ili povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je presudu suda prvog stupnja potvrditi, pa je, na temelju čl. 387 ZKP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. listopada 2012. godine

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasmina Šarić v.r.

Tatjana Ivošević Turk v.r.