Gž-1612/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1612/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u u vijeću sastavljenom od sudaca i to Luke Grgata kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice te Borisa Mimice kao člana vijeća, građansko-pravnoj stvari tužiteljice A. B. OIB:… iz V., (D. u.) zastupana po punomoćniku I. L. & H. L. H. odvjetnicima iz ZOU V., protiv tužene M. Š. OIB:… iz S., P. sada nepoznate adrese boravišta i prebivališta zastupana po privremenom zastupniku K. M. odvjetniku iz V., radi utvrđenja prestanka prava služnosti radi ukidanje prava služnosti doživotnog stanovanja, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj 15 P-498/2016-20 od 4. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj 15 P-498/2016-20 od 4. svibnja 2017. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužiteljice

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke ukinuto je pravo služnosti doživotnog uživanja koje je dana 7. travnja 2001. pod poslovnim brojem Z-1740/01 na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 1242 k.o. S. i to kč.br. 358 kuća i dvorište u selu sa 1468 m2, uknjiženo za korist tužene M. Š. (N.) r. Đ., S., (OIB:…) temeljem Rješenja o nasljeđivanju istog suda broj O-967/00 od 8. ožujka 2001. te se tuženici zabranjuje svako daljnje korištenje predmetnom nekretninom, što je tužena dužna priznati i trpjeti provedbu u zemljišnim knjigama, odnosno tužiteljici izdati ispravu temeljem koje će se izvršiti brisanje upisa služnosti doživotnog uživanja, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

Ujedno je naloženo tuženoj da tužiteljici naknadni parnični trošak u iznosu od 4.522,54 kn - sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za utvrđenje da je neizvršavanjem prestalo pravo služnosti doživotnog uživanja koje je dana 7. travnja 2001. pod br. Z-1740/01 na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 1242 k.o. S. i to kč.br. 358 kuća i dvorište u selu sa 1468 m2, uknjiženo za korist tužene M. Š. (N.) r. Đ., S., OIB:…, temeljem Rješenja o nasljeđivanju istog suda broj O-967/00 od 8. ožujka 2001. što je tužena dužna priznati i trpjeti provedbu u zemljišnim knjigama, odnosno tužiteljici izdati ispravu temeljem koje će se izvršiti brisanje upisa služnosti doživotnog uživanja, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda."

Prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pobija tužena pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredbama parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 365. stavka 2. tog Zakona.

Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 1 u vezi članka 8 ZPP, na koju upućuje tužena u žalbi, iznošenjem svoje ocjene izvedenih dokaza.

U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnik predmetne nekretnine upisane u zk.ul. br. 1242 k.o. S., kč.br. 358 kuća i dvorište u selu sa 1468 m2, te da je na istoj nekretnini upisano pravo služnosti doživotnog uživanja u korist tuženice.

Jednako tako je nesporna činjenica da tuženica više ne prebiva niti boravi na adresi predmetne nekretnine, što je i bilo razlogom postavljanje privremenog zastupnika kao osobi nepoznate adrese prebivališta i boravišta.

Da tuženica više nema prebivalište na adrese predmetne nekretnine u S., proizlazi i iz evidencije MUP-a iz koje je vidljivo da tužena od 30. prosinca 2014. više nema prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi.

Sporna osobna služnost osnovana je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vinkovcima broj O-967/00 od 08. ožujka 2001.

, valjanim očitovanjem volje ostavitelja, kao vlasnika predmetne nekretnine u cilju stjecanja prava osobne služnosti tuženice na toj nekretnine, koje je provedeno u zemljišnim knjigama.

Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV), koji je bio u primjeni u vrijeme osnivanja, ne poznaju pravo doživotnog uživanja, već osobne služnosti prava plodouživanja, prava uporabe, i prava stanovanja, time da je pravo stanovanja uređeno kao posebna služnost samo po namjeni nekretnine koja je opterećena služnosti (stambena kuća ili stan), no po svojem sadržaju nije u posebnom pravnom režimu, tako da služnost prava stanovanja može biti konstituirana kao pravo uporabe ili pravo plodouživanje ovisno o tome da li je stan dan na uporabu, bez obzira na potrebe ovlaštenika (plodouživanje), ili samo u dijelu koji iziskuje njegove potrebe (uporaba).

U konkretnom slučaju prema sadržaju predmetnog rješenja o nasljeđivanju u korist tužene, sporna služnost doživotnog uživanja predstavlja osobnu služnost prava plodouživanja iz članka 217. stavak 1. ZV.

Prvostupanjski sud je odbio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, a prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na ukidanje osnovane osobne služnosti u korist tužene na predmetnoj nekretnini pozivom na odredbu članak 242. ZV-a, jer je smatrao da je predmetna služnost izgubila razumnu svrhu, držeći pri tome da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za prihvaćanjem zahtjeva za prestanak osnovane služnost zbog neizvršavanja u smislu članka 241. stavak 3. ZV-a.

Odredbom članka 241. stavak 3. ZV-a propisano je da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.

S druge strane odredba članka 242. u stavak 1. navedenog Zakona propisuje da u slučaju da gubitka razumne svrhe osobne služnosti, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine, ako nije što posebno određeno, a odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

Naime, svrha svih osobnih služnosti, pa tako i prava plodouživanja, je zadovoljavanje određenih potreba određene osobe na tuđoj stvari, što znači da gubitak razumne svrhe osobne služnosti pretpostavlja prestanak određenih potreba određene osobe na tuđoj stvari.

U konkretnom slučaju, osnovom valjano provedenog dokaznog postupka sud prvog stupanje je nedvojbeno utvrdio da je time što je tužena napustila predmetnu nekretninu te odustala od bilo kakvog korištenja sporne nekretnine, a na što upućuje utvrđenje suda na licu mjesta prema kojoj se radi o zapuštenom zemljištu i derutnoj zgradi.

U navedenom pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužiteljice držeći da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 242. stavak 1. ZV-a, pa su utoliko bez osnove navodi žalbe da je ocjenu podobnosti određene nekretnine za stanovanje ovlašten dati isključivo vještak građevinske struke.

Stoga je ovaj sud, odbijanjem žalbe tužene, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, potvrdio prvostupanjsku presudu i odlučio kao u izreci.

U Splitu, 6. prosinca 2018.

Predsjednik vijeća:

Luka Grgat, v.r.