Rev-450/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 450/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, protiv tuženika J. i D. H., oboje iz Z., koje zastupa D. K., odvjetnik u Z., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. listopada 1993. godine br. Gž-6878/93-2 kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. travnja 1993. godine br. Ps-1491/92, u sjednici održanoj dana 30. studenoga 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 26. listopada 1993. godine br. Gž-6878/93-2 kao i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. travnja 1993. godine br. Ps-1491/92 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio prihvat otkaza ugovora o korištenju stana tuženicima za stan u Z., V. br. … a uz obvezu da taj stan slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju. Odlučeno je da svaka strana u sporu podmiruje svoje troškove.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđeni u zakonu s prijedlogom da se revizija privhati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je osnovana.

Sudovi smatraju da tuženici ne koriste sporni stan iz opravdanih razloga (čl. 99. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, "NN" br. 51/85) budući da majci i svekrvi, udovici koja ima 74 godine života i boluje od TBC pluća pružaju neophodnu pomoć. Za sada je takav pristup sudova pogrešan i rezultat je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog čega nije ni bilo uvjeta za mogućnost preinake pobijane odluke (čl. 395. st. 2. ZPP).

Opravdani razlozi za nekorištenje stana u smislu čl. 99. st. 2. ZSO po svome sadržaju i trajanju bi morali biti nužni, neprekidni i svakodnevni, dakle takove prirode da stanje zdravlja i potreba osobe kojoj se pruža pomoć i njega ima značenje prijeke potrebe. Za sada utvrđene okolnosti kao što su starost i priroda bolesti majke drugotuženika ne ukazuju na postojanje takove potrebe, zbog čega je reviziju tužitelja trebalo prihvatiti, osporavane odluke ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja (čl. 395. st. 2. ZPP) uz napomenu, da je u nastavku postupka potrebno utvrditi pravo stanje zdravlja i potrebe A.H., makar i putem liječnika vještaka koji bi trebao odgovoriti na pitanje da li se majka i svekrva tuženih može kretati, teže ili uz tuđu pomoć, da li za sebe može obavljati neke lakše poslove i sl. i da li to njena životna dob i zdravlje omogućava i u kome opsegu i konačno da li je za pružanje pomoći i njege baš neophodno da to čine oba tuženika i pri tome svakodnevno i kroz vrijeme već duže od pet godina.

Konačno potrebno je cijeniti da li uopće kraj tako dugotrajnog nekorištenja stana opisane okolnosti mogu uopće imati značaj opravdanog nekorištenja stana.

S obzirom na istaknute razloge trebalo je reviziju tužitelja kao osnovanu prihvatiti, pobijane odluke ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 30. studenoga 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.