Gzp-277/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 277/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja A. Ć. iz G.-o. H., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 17. svibnja 2007., dana 29. listopada 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Starom Gradu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem II P-392/00. u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja

II. Predlagatelju A. Ć. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.200.00 kuna (deset tisuća dvjesto kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 26. travnja 2007. podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (pogrešno nazvan ustavna tužba) koji je Ustavni sud Republike Hrvatske proslijedio Županijskom sudu u Splitu, a ovaj Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao nadležnom za odlučivanje, u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS).

Zahtjev je zaprimljen kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske 17. svibnja 2007.

Predlagatelj u zahtjevu tvrdi da mu je dugim trajanjem postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Starom Gradu pod poslovnim brojem II P-392/00., a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio u žalbenom stadiju postupka pred Županijskim sudom Splitu pod poslovnim brojem Gž-3809/06., povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj P-392/00, očitovanja Županijskog suda u Splitu od 20. srpnja 2007. utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

-da je 18. prosinca 2000. tužitelj (u ovom postupku predlagatelj) Općinskom sudu u Starom Gradu podnio tužbu protiv tuženika H. t. d.d. Z., T. c. S., Pogon H., radi naknade štete,

-da je 2. veljače 2001. Općinski sud u Starom Gradu u spis predmeta pod poslovnim brojem P-392/00 zaprimio odgovor na tužbu tuženika uz prigovor mjesne nenadležnosti,

-da je sud održao ročište zakazano za 14. veljače 2001. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na kojem je odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika,

-da je održano ročište zakazano za 21. ožujka 2001. na kojem je sud saslušao pozvane svjedoke,

-da je sud 24. travnja 2001. zaprimio podnesak tužitelja u kojem predlaže provođenje vještačenja telefonske centrale G., i telefonskog voda,

-da je održano ročište zakazano za 24. travnja 2001. na kojem je tužitelj predložio tuženiku sklapanje sudske nagodbe,

-da je 29. svibnja 2001. sud zaprimio podnesak tužitelja u kojem predlaže sudu nastavak postupka, a s obzirom da tuženik nije prihvatio njegov prijedlog za sklapanje nagodbe,

-da je 19. travnja 2002. Općinski sud u Starom Gradu donio rješenje pod poslovnim brojem P-392/00-13 kojim je oslobodio tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, dok je odbio prijedlog tužitelja za oslobađanjem od svih troškova ovog postupka,

-da je 29. travnja 2002. tužitelj protiv tog rješenja uložio žalbu,

-da je 8. lipnja 2005. Županijski sud u Požegi donio rješenje pod poslovnim brojem Gž-730/05, kojim je odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje Općinskog suda u Starom Gradu pod poslovnim brojem P-392/00-13 od 19. travnja 2002.,

-da je tužitelj molio odgodu ročišta zakazanog za 21. rujan 2005., zbog bolesti,

-da je 14. rujna 2005. sud zaprimio podnesak tužitelja kojim precizira iznos visine tužbenog zahtjeva,

-da je podneskom od 15. rujna 2005. i tuženik molio da sud odgodi ročište koje je zakazao za 21. rujna 2005.,

-da je sud ročište zakazano za 21. rujna 2005., odgodio za 11. studenog 2005.,

-da je 14. listopada 2005. sud zaprimio podnesak tužitelja u kojem je osporio sve dosadašnje radnje koje je u ime tuženika u tijeku postupka poduzeo punomoćnik tuženika,

-da je 3. studenog 2005. sud zaprimio podnesak tuženika, kojim se očitovao na dosadašnje navode tužitelja,

-da je sud ročište zakazano za 11. studenog 2005. odgodio za 10. siječnja 2006., radi očitovanja na pristigle podneske tužitelja i tuženika,

-da na ročištu zakazanom za 10. siječnja 2006. nisu bili ni tužitelj ni tuženik, a sud je utvrdio da je stigao fax-podnesak tužitelja kojim obavještava sud da ne može doći na zakazano ročište jer nema redovitog prijevoza do suda,

-da je 10. siječnja 2006. Općinski sud u Starom gradu donio rješenje pod poslovnim brojem II P-392/00-28. i riješio da se smatra daje tužba u ovoj pravnoj stvari povučena,

-da je 9. veljače 2006. sud zaprimio žalbu tužitelja na doneseno rješenje,

-da je 26. lipnja 2007. Županijski sud u Splitu donio rješenje poslovni broj Gž- 3809/06., kojim je uvažio žalbu tužitelja i ukinuo rješenje Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj II P-392/00. od 10. siječnja 2006. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno za ocjenu da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju je razdoblje od podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom postupku, budući da postupak pred Općinskim sudom u Starom Gradu još nije završen. U skladu s tim za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnoj situaciji, pravno relevantno razdoblje razmatranja za ocjenu osnovanosti zahtjeva radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku smatra se razdoblje od 8. prosinca 2000., kao dana, kada je predlagatelj podnio tužbu Općinskom sudu u Starom Gradu i traje do 29. listopada 2007., kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku u ovom postupku, što ukupno iznosi 6 (šest) godina, 10 (deset) mjeseci i 21 (dvadeset jedan) dan.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da duljina trajanja sudskog postupka pred Općinskim sudom u Starom Gradu i Županijskim sudom u Splitu u navedenom pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01., - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav).

Iako u pravno relevantnom razdoblju razmatranja nije bilo razdoblja potpune neaktivnosti suda, dugotrajnost postupka posljedica je neučinkovitosti suda, te ukupno trajanje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Prvostupanjski sud je dopustio strankama u postupku da disponiraju svojim procesnim ovlaštenjima, što je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske glavni razlog duljine trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom.

Tako prvostupanjski sud, međutim, suprotno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03 – dalje ZPP) nije iskoristio sve mogućnosti koje mu pruža ZPP, a koje su u konkretnom slučaju mogle ubrzati postupak. Prvostupanjski sud je dopustio da od prvog održanog ročišta 24. travnja 2001., pa do drugog održanog ročišta 10. siječnja 2006. protekne punih 4(četiri) godine, 8 (osam) mjeseci i 16 (šesnaest) dana, a u kojem periodu sud nije raspravljao već je odgađao 4 (četiri) ročišta što na prijedlog tužitelja ili tuženika.

Prema ocjeni ovog suda ne radi se o složenom predmetu, pa ni to nije mogao biti razlog za tako dugotrajan parnični postupak koji još uvijek nije završen.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajuću u vidu sve prije navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. listopada 2007.

S U T K I N J A

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.