II Kž-33/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-33/2000-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika u Zlataru, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 5. siječnja 2000. godine, br. Kv-1/2000 (K-1/2000), o ukidanju pritvora u tijeku postupka nakon podnijete optužnice, u sjednici održanoj dana 18.. siječnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje, te se predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zlataru, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. J. B., protiv kojeg je u tijeku kazneni postupak na temelju optužnice državnog odvjetnika, zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 90. KZ.

Pritvorska osnova po. kojoj je pritvor ranije bio određen i produljen temeljila se na odredbi čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Protiv tog rješenja, pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i produlji pritvor opt. J. B. po toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP.

Žalba je osnovana.

Naime, nakon podnijete optužnice, u slučaju kada je optuženik u pritvoru, sud prvog stupnja obvezan je ispitati postojanje osnove za daljnje produljenje pritvora po pritvorskoj osnovi na temelju koje se optuženik do tada nalazio u pritvoru, odnosno da li postoji neki drugi pritvorski osnov. U ovom slučaju optuženik je u času donošenja pobijanog rješenja bio u pritvoru po toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP, a pobijano rješenje, ukidajući pritvor protiv optuženika, obrazlaže to činjenicom da ne postoje osobite okolnosti koje bi opravdale bojazan da će optuženik ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, te stoga nema osnova za primjenu mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP, pri tom propuštajući uopće dati razloge da li i dalje postoje osnovi za daljnju mjeru pritvora po toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP.

Pobijano rješenje, stoga nema razloga, o toj odlučnoj činjenici, te se ne može ni ispitati na okolnost te odlučne činjenice, što ima za posljedicu prihvaćanje žalbe državnog odvjetnika, ukidanje pobijanog rješenja i upućivanje spisa sudu prvostupanjskog suda na ponovno odlučivanje, sukladno odredbi čl. 398. st. 3. ZKP.

Prigodom ponovnog odlučivanja sud prvog stupnja ponovno će razmotriti da li postoje zakonski osnovi za daljnju primjenu pritvora protiv optuženika po toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP, pri čemu posebno treba voditi računa o odredbi čl. 101. st. 2. ZKP, nakon čega će donijeti odgovarajuće rješenje, koje je dužan valjano i obrazložiti.

U Zagrebu, 18. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.