Rev-1993/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1993/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.B. iz V.G., Trg maršala T. …, kojeg zastupa odvjetnik D.R. iz Z., protiv tuženog C. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. siječnja 1995. broj Gž-8886/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2271/93 od 28. ožujka 1994., u sjednici održanoj 3. rujna 1998.,

presudio i riješio je:

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. siječnja 1995. broj Gž-8886/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2271/93 od 28. ožujka 1994. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu za tuđu pomoć preko dosuđenog iznosa od 120,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 1994. i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 1994. broj Pn-2271/93 suđeno je:

"I. Tužena C. d.d. Z., Trg bana J. …, dužna je platiti tužitelju M.B. iz V.G., Trg maršala T. …, iznos od 10,120.000 HRD (desetmilijunastodvadesettisuća HRD) sa kamatom tekućom od 28.3.1994. do isplate po stopi određenoj čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi mu parnični trošak od 848.800 HRD, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. siječnja 1995. broj Gž-8886/94-2 odbijena je žalba tužitelja M.B. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2271/93 od 28. ožujka 1994. u dijelu pod II izreke.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda u pobijanom dijelu glede naknade s naslova tjelesnih boli, straha, te tuđe pomoći i njege i dosude tužitelju puni iznos naknade štete uz razmjerno povećanje parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu pravomoćno utvrđenih naknada tužitelju za pretrpljene fizičke bolove i strah jer su po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO), kada je tužitelju pravomoćno dosuđena naknada za fizičke bolove u iznosu od 7.000,00 kn i naknada za strah u iznosu od 3.000,00 kn a ne više od tih iznosa.

Odlučujući o visinama tih naknada i ovaj je revizijski sud uzeo u obzir sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih temeljem citirane odredbe zavisi visina naknada za fizičke bolove i strah a naročito intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio zbog toga što je podvrgnut operativnom zahvatu, tijek i tegobe liječenja, kao intenzitet i trajanje straha.

Osim navedenog odlučujući o visinama naknada tužitelju za neimovinsku štetu koju potražuje ovaj je revizijski sud vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Osnovano, međutim, tužitelj prigovara visini utvrđene naknade za tuđu pomoć i njegu a koju su naknadu tužitelju oba nižestupanjska suda utvrdila temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer su nižestupanjski sudovi u tome pravcu pogrešno primijenili odredbu čl. 195. ZOO.

Ovo zbog toga što se visina te naknade utvrđuje prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako, pak, takva osoba ne postoji visina naknade štete utvrđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.

Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu utvrđene sve odlučne činjenice u pogledu visine naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege revizija tužitelja je u tome dijelu prihvaćena i ukinute nižestupanjske presude u dijelu kojim je tužitelj pravomoćno odbijen u odnosu na navedenu naknadu (preko iznosa od 120,00 kn) i predmet vraćen u tome dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393., čl. 395. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 3. rujna 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.