Rev-596/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 596/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Z. S., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica M. M. S., radnica tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovnog broja Gž-1151/13-2, od 17. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-5290/08-31, od 29. svibnja 2012., u sjednici održanoj 5. lipnja 2018.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja Z. S. podnesena protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovnog broja Gž-1151/13-2, od 17. rujna 2013., u odnosu na pitanje naznačeno pod rednim brojem 1., odbacuje se kao nedopuštena.

II. Prihvaća se revizija tužitelja Z. S. podnesena protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovnog broja Gž-1151/13-2, od 17. rujna 2013. u odnosu na pitanje naznačeno pod rednim brojem 2., ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici, poslovnog broja Gž-1151/13-2, od 17. rujna 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-5290/08-31, od 29. svibnja 2012. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. iz Z., ... da tužitelju Z. S. iz Z., ... isplati iznos od 27.507,19 kn sa zakonskom kamatom tekućom, od 19. veljače 2007. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 246,00 kn u roku od 15 dana.“.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev. Zahtjeva trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je dijelom nedopuštena, a dijelom dopuštena i osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 27.506,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2007. godine do isplate, a koji iznos glavnice predstavlja razliku do iznosa kojeg je (prema navodima tužitelja) tuženik (kao ovršenikov dužnik) trebao prenijeti na račun tužitelja (kao ovrhovoditelja) u ovršnom postupku koji se vodio povodom rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ovrpl 5235/06, od 5. siječnja 2007. (donesenog na temelju ovršnih isprava – presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnih brojeva P-2511/95 od 12. travnja 2002. i P-391/05 od 14. veljače 2006.) radi naplate iznosa od 0,28 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 1988. do 6. listopada 1989. po stopi utvrđenoj „čl. 277. st. 1. ZOO-a“, a u daljnjem tijeku prema „Zakonu o visini stope zatezne kamate i Uredbom o visini stope zatezne kamate“, kao i radi namirenja troška parničnog postupka određenog presudom poslovnog broja P-391/05 u visini 3.478,60 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2006. do isplate. To stoga jer je tuženik, kao ovršenikov dužnik, zatezne kamate do 6. listopada 1989. obračunavao primjenom tzv. proporcionalne metode, nadalje do 31. ožujka 1994. primjenom mjesečne konformne metode, a nakon toga proporcionalne, dok je tužitelj pravnog shvaćanja da je u cijelom razdoblju do 31. ožujka 1994. bila primjenjiva konformna metoda.

Nižestupanjski su sudovi izrazili pravno shvaćanje da je u cijelom razdoblju primjenjiva proporcionalna metoda obračuna zateznih kamata, utvrđujući nastavno tome da je tuženik, kao ovršenikov dužnik u spomenutom ovršnom postupku čak i preplatio iznos koji je trebalo prenijeti na račun tužitelja (tamo ovrhovoditelja) te su tako ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim.

Nastavno na takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova revident je, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, postavio sljedeća pitanja:

„1. Obračunava li se zakonska kamata za razdoblje od 12.01.1998. do 06.10.1989.g. tzv. konformnom metodom, a koja metoda podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici uz mjesečni pripis, imajući u vidu da je odredbom čl. 277. st. 1. ZOO-a propisana kamata po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez određene namjene preko godinu dana, a kamatnu stopu na štedne uloge određuje banka, u ovom slučaju tuženik koji je internim aktom propisao konformnu metodu obračuna kamata na štedne uloge?

2. Obračunava li se zakonska kamata za razdoblje od 07.10.1989. do 31.03.1994.g. tzv. konformnom metodom, neovisno o tome što se radi o vremenskom razdoblju dužem od godine dana, a koja metoda podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici tako da bi pripisane kamate postale sastavni dio glavnice i da li je tako formirana glavnica (revalorizirana glavnica) zatečena na dan metodskog prijelaza od 01.04.1994.g. osnovica za obračun daljnjih zakonskih kamata?“.

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a, revident je naveo da su u pogledu njih nižestupanjski sudovi izrazili pravno shvaćanje protivno onom izraženom u odluci revizijskog suda poslovnog broja Rev 35/11 od 18. svibnja 2011.

U odluci poslovnog broja Rev 35/11 od 18. svibnja 2011. ovaj je sud razmatrao pitanje tijeka zateznih kamata za razdoblje od 25. rujna 1992. do 20. travnja 1996. te je u smislu takvih činjeničnih utvrđenja izrazio pravno shvaćanje o primjenjivosti konformne metode za razdoblje do 31. ožujka 1994., a od 1. travnja 1994. – za razdoblje kraće od godine dana konformnom metodom, a za duže jednostavnim kamatnim računom.

Prvim postavljenim revizijskim pitanjem revident problematizira način obračuna zateznih kamata u razdoblju od 12. siječnja 1988. do 6. listopada 1989. u kojem je njihova visina bila regulirana odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 29/78, 39/85, 46/85 - dalje: ZOO) te, slijedom te odredbe, mogućnost primjene internog akta tuženika u određivanju odabira metode obračuna zateznih kamata. Međutim, revizijski sud u navedenoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje u pogledu metode obračuna zateznih kamata za to razdoblje primjenjivosti navedene odredbe ZOO-a, već, kako je navedeno, za razdoblje od 25. rujna 1992. do 20. travnja 1996., kada je regulacija zateznih kamata bila određena drugim propisima – Zakonom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 53/91) i Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 19/95). Osim toga, tom se revizijskom odlukom ne razmatra pitanje mogućnosti primjene internog akta tuženika u određivanju odabira metode obračuna zateznih kamata u smislu odredbe čl. 277. st. 1. ZOO-a, što je dijelom prvog postavljenog pitanja.

S obzirom na to da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci pravno shvaćanje izrazio u odnosu na različito činjenično stanje i s tim u svezi različitu zakonsku regulaciju tijeka zateznih kamata (od one utvrđene i primjenjive u revizijskoj odluci na koju se revident poziva), nema različitosti u pravnom shvaćanju sudova u tim dvjema odlukama u pogledu pitanja postavljenog pod rednim brojem 1., koje time nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanjem postavljenim pod rednim brojem 2. revident problematizira metodu određivanja zateznih kamata za razdoblje od 7. listopada 1989. od 31. ožujka 1994., a ovaj sud u pogledu toga pitanja primjećuje nepodudarnost pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda sa onim revizijskog suda u odluci na koju se revident poziva te ocjenjuje da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa tako opravdava intervenciju ovoga suda u smislu ujednačenja sudske prakse te je ovaj sud, postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog tog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena.

Protivno pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, za razdoblje od 7. listopada 1989. od 31. ožujka 1994. zatezna se kamata obračunava mjesečno primjenom konformnog načina obračuna (konformne metode), kako to izričito određuje odredba čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 57/09 i 53/91) i odredba čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 95/93, 8/94, 19/94), što je u skladu i s pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci na koju se revident poziva (pri čemu je za napomenuti da je u toj odluci razmatrano razdoblje nakon 25. rujna 1992., dakle dio razdoblja obuhvaćenog dugim pitanjem).

S obzirom na to da nižestupanjski sudovi navode da za cijelo utuženo razdoblje (pa, dakle, i za razdoblje od 7. listopada 1989. od 31. ožujka 1994.) prihvaćaju proporcionalnu metodu obračuna zateznih kamata, zbog takvog, pogrešnog materijalnopravnog pristupa činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u pogledu obračuna zateznih kamata, pa tako i iznosa kojeg je tuženik, kao ovršenikov dužnik, u ovršnom postupku eventualno propustio isplatiti tužitelju, pa je nižestupanjske odluke valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Slijedom svega navedenog, a, u pogledu prvog postavljenog pitanja temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, a u pogledu drugog postavljenog pitanja temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, odučeno je kao u izreci.

U ponovljenom postupku sudovi će donijeti novu, zakonitu odluku, vodeći računa o iznijetim primjedbama i shvaćanju revizijskog suda izraženima u ovoj odluci, sve sukladno čl. 394.a ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 5. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.