Croatian Supreme Court awards damages for unreasonable court delay in enforcement proceedings exceeding nine years.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia awarded 5,000 kuna to a company for violating its right to a trial within a reasonable time due to an eight-year delay in enforcement proceedings. The court found that while higher courts acted promptly, the initial district court's inaction and the client's procedural delays combined to exceed reasonable limits. Consequently, the court ordered the state to pay damages based on Article 27 of the Courts Act and Article 29 of the Constitution.
Legislator headnote
AI generatedArticle 27 of the Courts Act; Article 29 of the Constitution: A party may claim damages for unreasonable court delay when the total duration, including periods of inactivity by lower courts and the party's own procedural conduct, exceeds reasonable limits.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 208/11-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja Š. T. d.o.o. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnica T. P. N., odvjetnica u S. B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 12. veljače 2010., dana 28. lipnja 2011.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Š. T. d.o.o. iz S. B., u iznosu 5.000,00 (pettisuća) kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
.
Obrazloženje
Predlagatelj je 12. veljače 2010. podnio Županijskom sudu u Osijeku, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07., 113/08 i 153/09 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod posl. br. Ovrv- 584/01. Utvrdivši da se postupak vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P- 3428/2010, Županijski sud u Osijeku se rješenjem posl. br. Gzp-10/10-5 od 16. lipnja 2010. oglasio nenadležnim i 26. kolovoza 2010. ustupio spis Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje. Utvrdivši da se postupak, povodom žalbe tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3428/10, vodi kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-5713/10 isti sud se rješenjem posl. br. Pzp- 198/10-4 od 22. listopada 2010. oglasio nenadležnim i 4. veljače 2011. ustupio spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, očitovanja Općinskog suda u Osijeku od 24. veljače 2010., očitovanja Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. rujna 2010. te službene provjere u pisarnici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst 55/01. i 76/10):
-
postupak je pokrenut 29. siječnja 2001. pred Trgovačkim sudom u Osijeku prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ovrhovoditelja Š. T. d.o.o. iz S. B. (ovdje predlagatelja) protiv ovršenika G. d.d. i O., radi ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika,
-
Trgovački sud u Osijeku se rješenjem od 20. veljače 2001. oglasio stvarno nenadležnim te je spis 15. ožujka 2001. dostavio Općinskom sudu u Osijeku na daljnje postupanje,
-
Općinski sud u Osijeku je 2. travnja 2001. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem II-Ovrv-584/01 na novčanoj tražbini ovršenika,
-
protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu u kojoj je naveo da se protiv pravne osobe u stečaju ne može provesti ovrha,
-
Općinski sud u Osijeku 13. srpnja 2001. donio je rješenje kojim se postupak ovrhe prekida, a koje rješenje je postalo pravomoćno 23. studenog 2001.,
-
podneskom od 22. veljače 2005. ovrhovoditelj je predložio sudu pozvati stečajnog upravitelja na preuzimanje ovršnog postupka, te da usvoji ovršni prijedlog i izda rješenje o ovrsi, iako je rješenje o ovrsi izdano 2. travnja 2001.,
-
sud je 26. lipnja 2006. rješenjem pozvao stečajnog upravitelja na preuzimanje postupka , a koji je zbog otvaranja stečajnog postupka prekinut,
-
po pravomoćnosti rješenja od 26. lipnja 2006. sud je 25. ožujka 2008. donio rješenje kojim se nastavlja postupak ovrhe, te ujedno i obustavlja sukladno odredbama čl. 98.st.3. Stečajnog zakona,
-
ovršenik je protiv navedenog rješenja podnio žalbu,
-
Županijski sud u Osijeku je rješenjem posl. br. Gž-2609/08-2 od 20. listopada 2008 .uvažio žalbu te ukinuo rješenje 25. ožujka 2008.u dijelu kojim je obustavljena ovrha i predmet vratio na ponovni postupak,
-
pri ponovnom odlučivanju i prijedlogu za nastavak ovrhe , sud je utvrdio da je protiv rješenja o ovrsi od 2. travnja 2001. uložen prigovor te rješenje nije postalo pravomoćno, pa se ovršni postupak ne može nastaviti,
-
Općinski sud u Osijeku 15. prosinca 2009. je rješenjem posl. br. Ovrv- 584/01 stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 2. travnja 2001. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
-
po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet je upućen u parnicu,
-
po prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika Općinski sud u Osijeku se rješenjem posl. br. P-440/10 oglasio nenadležnim te spis ustupio 25. svibnja 2010. Trgovačkom sudu u Zagrebu,
-
6. srpnja 2010. Trgovački sud Zagrebu donio je rješenje posl. br. P- 3428/2010-2 kojim je nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. Ovrv-584/01 od 2. travnja 2001. , ukinut u cijelosti, a tužba odbačena,
-
protiv navedenog rješenja tužitelj je uložio žalbu 13. srpnja 2010.,
-
spis je 14. rujna 2010. otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem od 20. listopada 2010. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3428/10 od 6. srpnja 2010.,
-
navedenu drugostupanjsku odluku predlagatelj je po punomoćniku primio 14. siječnja 2011.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja prijedloga za ovrhu (29. siječnja 2001.) do dana kada je punomoćnik predlagatelja zaprimio odluku kojom je postupak pravomoćno okončan (14. siječnja 2011.), što ukupno iznosi 9 godina, 11 mjeseci i 15 dana.
Prema ocjeni ovog suda Trgovački sud u Zagrebu kao i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u razmatranom pravno relevantnom razdoblju postupali su ažurno i učinkovito. Međutim, Općinski sud u Osijeku nije postupao ažurno jer se postupak pred tim sudom vodio osam godina, iako se radi o postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju. Takvo postupanje utjecalo je na duljinu postupka koja je u konkretnom slučaju prekoračila kriterij razumnog, dok je i predlagatelj, kao ovrhovoditelj, svojim procesnim držanjem u parnici doprinio duljini trajanja postupka budući je tek nakon četiri godine od donošenja rješenja o prekidu postupka ovrhe predložio nastavak postupka.
Predmetni sudski postupak, prema ocjeni ovog suda nije činjenično složen .
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (9 godina, 11 mjeseci i 15 dana), imajući na umu postupanje sudova, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 5.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenicu da je o pravima predlagatelja pravomoćno odlučeno uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 28. lipnja 2011.
SUDAC:
Đuro Sessa, v.r.