P-387/2016-8 · Trgovački sud u Osijeku

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU

10 P-387/2016-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja D. I. d.o.o., OIB:, Z., P. 45, kojega zastupa punomoćnik mr. sc. D. C., odvjetnik u Z., P. 45/IV, protiv tuženika S. d.o.o., OIB:, V., T. cesta 325, kojega zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u O. društvu B. & B. j.t.d. V., D. ulica 6, radi stjecanja bez osnove, v.p.s. 937,50 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2015. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 18. studenog 2016.

p r e s u d i o j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja D. I. d.o.o., OIB:, Z., P. 45, da mu tuženik S. d.o.o., OIB:, V., T. cesta 325 na ime naknade stečenog bez osnove isplati iznos od 937,50 kn (devestotridesetsedamkuna i pedesetlipa) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. travnja 2015. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 725,00 kn (sedamstodvadesetpetkuna) u roku osam dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je trebao izlagati na 2. Tjednu dizajna Zagreb koji se održao od 8. do 16. svibnja 2015. u prostoru Laube, za što je uplatio kotizaciju u iznosu od 937,50 kn. Tek dva dana prije početka izlaganja, tuženik je kao organizator upoznao izlagače sa stvarnim prostorom izlaganja radi namještanja i uređenja njihovog izložbenog kuta, kada je direktorica tužitelja po prvi puta doznala svoju izložbenu poziciju, koja nije bila u Laubi, nego u susjednoj zgradi, napuštenoj hali koja ni u čemu nije zadovoljavala niti one minimalne civilizacijske higijenske uvjete za odvijanje planirane manifestacije. Odmah potom, 6. svibnja 2015. direktorica tužitelja je izjavila tuženiku da iz zdravstvenih, sigurnosnih i profesionalnih razloga odustaje od izlaganja te je kasnije i odnijela svoje stvari iz prostora i zatražila povrat uplaćene kotizacije. Tuženik je odbio vratiti uplaćenu kotizaciju. Stoga tužitelj predlaže prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako nije sporno da je tužitelj trebao izlagati na 2. Tjednu dizajna Zagreb te da ja uplatio kotizaciju na ime naknade troškova sudjelovanja na predmetnoj izložbi. Navodi kako je cijela manifestacija održana u prostoru Laube i ex TKZ-a odnosno u prostoru bivšeg Tekstilnog kombinata Zagreb koji se nalazi neposredno uz Laubu i s kojim dijeli dvorišni prostor. Ističe kako je tužitelj uputio ponudu-prijavu tuženiku kao organizatoru u kojoj jasno piše kako će se manifestacija održati u prostoru Laube i ex TKZ pogona. Nadalje ističe kako je sve informacije dao na jasan i nedvosmislen načini te da nije obmanuo tužitelja glede prostora održavanja manifestacije. Tuženik navodi kako ga je tužitelj telefonskim putem izvijestio da ne želi izlagati izvan prostora Laube, te je odnio svoje stvari. Ističe kao je tužitelju rečeno da nije moguć povrat uplaćene kotizacije, jer su sredstva već utrošena u pripremu prostora i tiskanje kataloga. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u presliku kartice na listu 6. spisa, u dopis na listu 7. do 12. spisa, u kartice na listu 21. spisa, u presliku poziva i članaka s Interneta sve na listu 22. do 30. spisa, u otvorene stavke na listu 41. spisa, u fotografije na listu 42. spisa, račun broj 7-S1-1 od 3. travnja 2015.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za povratom iznosa od 937,50 kn na ime stečenog bez osnove.

Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05 i 41/08, dalje:ZOO) određeno je, da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Sud je postupku utvrdio da je tuženik bio organizator manifestacije 2. Tjedan dizajna Zagreb koji se održao od 8. do 16. svibnja 2015. i da je tužitelj na ime kotizacije za izlaganje uplatio iznos od 937,50 kn. Nije niti sporno da je tužitelj odustao od izlaganja na toj manifestaciji, jer je smatrao kako mu ponuđeni prostor za izlaganje u hali Tekstilnog kombinata Zagreb nije prikladan i ne udovoljava osnovnim higijenskim i zdravstvenim uvjetima odnosno sigurnosnim uvjetima. Nije niti sporno kako je tuženik u vezi s tom manifestacijom objavio katalog, te je u katalogu i objavio potrebne podatke o tužitelju kao izlagaču. Nije niti sporno kako tuženik nije tužitelju vratio uplaćenu kotizaciju u iznosu od 937,50 kn.

Naprotiv, sporno je to je li tuženik navedeni iznos stekao bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je naknadno otpala, jer je tužitelj odnio svoje stvari i odustao od izlaganja.

Naime, tužitelj tvrdi kako ga je tuženik doveo u zabludu i da je očekivao kako će se izložba održati u prostoru Laube, kao i prethodne godine, a ne u drugom prostoru.

Sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tuženik kao organizator manifestacije omogućio tužitelju prostor za sudjelovanje u manifestaciji te je tiskao i katalog s potrebnim podacima o tužitelju kao izlagaču. Nesporno je kako je tužitelj raskinuo ugovor odnosno odustao od izlaganja neposredno prije početka manifestacije i kada je već bio tiskan katalog.

Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu kako je riječ o sporu male vrijednosti, sud je utvrdio kako tuženik nije navedeni iznos stekao bez osnove. Naime, stranke su bile u poslovnom odnosu na način da je tuženik organizirao manifestaciji i ponudio izlagačima pa i tužitelju prostor za izlaganje te je tiskao i prigodni katalog s podacima o izlagačima, pa tako i s tužiteljevim podacima. Nadalje, sud je utvrdio kako je manifestacija, unatoč tužiteljevim prijavama nadležnim tijelima o nepostojanu zdravstvenih, higijenskih i sigurnosnih uvjeta, ipak održana upravo u spornom prostoru. Tužitelj nije ničim dokazao da su nadležna tijela kojima je uputio prijavu kao niti druga tijela, na bilo koji način potvrdila tužiteljeve tvrdnje o neprikladnosti i opasnosti prostora u kojem se manifestacija održala.

Osim toga, sud je utvrdio kako tužitelj nije niti dokazao da ga je tuženik doveo u zabludu kako će se manifestacija održati samo u prostoru Laube. To što je tužitelj očekivao kako će se manifestacija po ugledu na prethodnu ponovo održati samo u prostoru Laube, ne znači da ga je tuženik doveo u zabludu. Pri tome je sud imao u vidi kako je tužitelj u dodijeljeni mu prostor donio svoje stvar, koje je kasnije iz njemu poznatih razloga odnio i odustao od izlaganja.

Sud je odbio prijedloge stranaka za saslušanjem zastupnika po zakonu, kao i svjedoka - supruga zastupnice tužitelja i ujedno punomoćnika u ovom sporu o poslovnim odnosima stranaka, jer su isti po ocjeni ovoga suda nebitni za rješenje ovoga spora, a pri tome imajući u vidu materijalne dokaze koji postoje u spisu. Sud je ujedno utvrdio kako niti ostali brojni navodi i tvrdnje tužitelja nisu od odlučne važnosti za rješenje ovog spora.

Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio kako tuženik nije stekao utuženi iznos od 937,50 kn, bez pravne osnove odnosno osnove koja je naknado otpala, jer je tužitelju dao izložbeni prostor i tiskao njegove podatke u katalogu u skladu s svojom ugovornom obvezom, pa se stoga tužbeni zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim te ga je valjalo odbiti u cijelosti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP). Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tuženiku su priznati troškovi na ime jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 125,00 kn i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 kn, što čini ukupan trošak u iznosu od 725,00 kn.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 18. studenog 2016.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Snježana Andrijanić

.