Rev-x-723/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 723/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz B. D., koga zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. H. c. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnica R. K., 2. H. a. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-363/08 od 8. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu br. P-63/00 od 21. studenoga 2007., u sjednici održanoj 18. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-363/08 od 8. lipnja 2010. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu br. P-63/00 od 21. studenog 2007. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema 1.tuženiku H. c. d.o.o. Z. kao i odluci o parničnim troškovima u odnosu na toga tuženika,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-363/08 od 8. lipnja 2010. i presuda Općinskog suda u Benkovcu br. P-63/00 od 21. studenog 2007. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema 2.tuženiku H. a. d.o.o. Z. kao i odluci o parničnim troškovima u odnosu na toga tuženika, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 600.000,00 kn sa zateznim kamatama kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, te je tužitelj dužan 2.tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 36.600,00 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovi postupak i odlučivanje, ili da se pobijana presuda preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete koji tužitelj temelji na tvrdnji da je nedaleko njegove kuće u B. D. izgrađena trasa autoceste Maslenički most – Split te da je u tužbi navedeni tuženik uprava Z., ispostava S., navozio materijal od gradnje te autoceste na zemljište na kojem je izgrađena njegova kuća, tako da je kuća u cijelosti zatrpana.

uprava prestala je postojati na temelju čl. 28. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 27/01) nakon čega je tužitelj podneskom od 16. siječnja 2002. ispravio tužbu označivši tuženika – H. c. d.o.o. Z.,… .

Na ročištu glavne rasprave 8. travnja 2002. tužitelj je istaknuo da tužbu proširuje na H. a. d.o.o. Z., a prvostupanjski je sud rješenjem br. P-63/00 od 10. prosinca 2002. odlučio da se ne dopušta proširenje tužbe na H. a. d.o.o. Z..

Tužitelj je 30. lipnja 2006. podnio tužbu protiv H. a. d.o.o. Z. radi naknade štete iz iste činjenične i pravne osnove, koje je zaprimljena kod prvostupanjskog suda pod br. P-156/06, a prvostupanjski je sud na ročištu glavne rasprave 7. svibnja 2007. odlučio da se parnični postupak pod br. P-156/06 spaja s parničnim postupkom pod br. P-63/00.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je u Odluci Vlade Republike Hrvatske o podjeli imovine, prava i obveza te rasporedu zaposlenika uprave od 5. travnja 2001. navedeno da su H. c. d.o.o. i H. a. d.o.o. pravni slijednici uprave (toč. I), da H. a. d.o.o. preuzimaju u nadležnost upravljanje, građenje i održavanje autoceste i objekte s naplatom, a H. c. d.o.o. preuzimaju u nadležnost upravljanje, građenje i održavanje svih javnih cesta razvrstanih u državne ceste prema posebnoj odluci o razvrstavanju cesta (toč. IV),

- da je predmetna šteta na kući tužitelja nastala u vezi izgradnje autoceste Maslenički most – Split za koju prema odrednicama toč. IV navedene Odluke nije nadležan 1.tuženik koji nije izvodio nikakve građevinske radove na toj cesti,

- da iz uporabne dozvole koju je izdalo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske za navedenu autocestu razvidno da je 2.tuženik investitor dionice autoceste Zadar I – Zadar II i svih pratećih objekata H. a. d.o.o. Prihvativši prigovor promašene pasivne legitimacije što ga je istaknuo 1.tuženik nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev prema 1.tuženiku, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 27/01) danom upisa u sudski registar H. a. d.o.o. i H. c. d.o.o. brisat će se iz sudskog registra upis uprave, - a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka H. a. d.o.o. i H. c. d.o.o. pravni su slijednici uprave u odnosu na preuzetu imovinu prava i obveze. S obzirom da je 1.tuženik preuzeo od uprave za državne ceste a ne predmetnu autocestu, 1.tuženik nije odgovoran za naknadu štete nastalu u vezi s izgradnjom navedene autoceste Maslenički most – Split.

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

Tužitelj nije obrazložio u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva prema 1.tuženiku.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP) valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prema 1.tuženiku, kao i odluci o parničnim troškovima u odnosu na toga tuženika (čl. 393. ZPP).

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev prema 2.tuženiku prihvativši prigovor zastare potraživanja što ga je istaknuo 2.tuženik.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva prema 2.tuženiku došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – u svakom slučaju to potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Utvrdivši da je tužiteljeva kuća srušena još prije 2. studenoga 1999., a da je tužitelj protiv 2.tuženika podnio tužbu radi naknade štete 30. lipnja 2006. nižestupanjski sudovi zaključili su da je do podnošenja te tužbe istekao zastarni rok potraživanja naknade štete.

Međutim taj zaključak nižestupanjskih sudova nije prihvatljiv.

Naime tužitelj je u ovom sporu tužbu protiv pravnog prednika tuženika – uprave podnio 26. travnja 2000., dakle prije isteka zastarnog roka. Podnošenjem te tužbe došlo je do prekida zastare tražbine naknade štete kako prema upravi tako i prema 2.tuženiku kao jednom od pravnih slijednika uprave, pa nije odlučno što je on zasebnu tužbu radi naknade štete protiv 2.tuženika podnio 30. lipnja 2006. nakon što je prvostupanjski sud rješenjem odbio proširenje tužbe na 2.tuženika. Naime, prestankom postojanja prvobitna tuženika uprave nastupio je i prekid postupka (čl. 212. toč. 4. ZPP), a „proširenje tužbe“ na 2.tuženika predstavlja prijedlog u smislu čl. 215. st. 1. ZPP, pa odbijanje tzv. proširenja tužbe nema značaja.

Zbog pogrešne pravne ocjene u vezi osnovanosti prigovora zastare potraživanja što ga je istaknuo 2.tuženik činjenično stanje u provedenom postupku nije u potpunosti utvrđeno. Naime u provedenom postupku nisu utvrđivane sve pretpostavke za odgovornost 2.tuženika za štetu nastalu zatrpavanjem kuće tužitelja prilikom izgradnje autoceste Maslenički most – Split.

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema 2.tuženiku kao i odluci o parničnim troškovima prema 2.tuženiku i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud utvrditi postoje li pretpostavke za odgovornost 2.tuženika za štetu nastalu zatrpavanjem kuće tužitelja u vezi izvođenja radova na autocesti Maslenički most – Split, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud djelomično ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 366. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 18. svibnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.