Gž Ob-73/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž Ob-73/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. I., odvjetnica u S., protiv tuženica 1. M. P.-Z., OIB: …, iz Z. i 2. Z. G., OIB:…, iz S., koje zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja bračne stečevine i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: 3 P Ob-29/17-36 od 8. prosinca 2017., u sjednici održanoj 15.ožujka 2018.

r i j e š i o je

Prihvaća se žalba tužitelja pa se ukida presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: 3 P Ob-29/17-36 od 8. prosinca 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nekretnina i to kat. čest. 3113 zgrada, dvorište i oranica u T. T. površine 210 čhv (755 m2) koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. 187 K.O. Č., Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Klanjcu, Općinskog suda u Zlataru (a ista je nekretnina upisana u Posjedovnom listu br. 1191 K.O. Č. kao čk. br. 3113 oranica od 101 m2, čk. br. 3114 zgrada od 155 m2 i čk. br. 3113 dvorište od 500 m2) te pravo korištenja grobnog mjesta, grob broj 51, razred II/I, grobnog polja 38 A na groblju M. u Z., Z. H. d.o.o. Podružnica gradska groblja, groblje M., predstavljaju bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka tužitelja Z. M. iz Z., OIB:… i prvotužene P. Z. M. iz Z., OIB: … i to svakog u ½ dijela.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine i prava korištenja grobnog mjesta sklopljen dana 29. rujna 2016. između prvotužene P. Z. M. iz Z., OIB:… i drugotužene G. Z. iz S., OIB:…, a koji Ugovor je sklopljen i ovjeren od strane javnog bilježnika M. Č. iz K. pod br. Ov-1970/2016. dana 29. rujna 2016. ništetan i ne proizvodi pravne učinke u ½ dijela koji dio predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja Z. M. iz Z., OIB:….

III. Utvrđuje se da je tužitelj Z. M. iz Z., OIB:…suvlasnik nekretnine i to kat. čest. 3113 zgrada, dvorište i oranica u T. T. površine 210 čhv (755 m2) koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. 187 K.O. Č., Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Klanjcu, Općinskog suda u Zlataru (a ista je nekretnina upisana u Posjedovnom listu br. 1191 K.O. Č. kao čk. br. 3113 oranica od 101 m2, čk.br. 3114 zgrada od 155 m2 i čk. br. 3113 dvorište od 500 m2) u ½ dijela što je drugotužena G. Z. iz S., OIB:…, dužna priznati i izdati tužitelju valjanu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na navedenoj nekretnini sve u roku od 15 dana koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda.

IV. Utvrđuje se da je tužitelj Z. M. iz Z., OIB:…, sukorisnik prava korištenja grobnog mjesta, grob broj 51, razred II/I, grobnog polja 38 A na groblju M. u Z., u ½ dijela što je drugotužena G. Z. iz S., OIB:…, dužna priznati i izdati tužitelju valjane isprave podobne za upis njegovog prava sukorištenja kod Z. H. d.o.o. Podružnica gradska groblja, groblje M. sve u roku od 15 dana koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda.

V. Nalaže se tuženicima P. Z. M. iz Z., OIB:…i G. Z. iz S., OIB:…, da tužitelju Z. M. iz Z., OIB:…, naknade troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 10.560,00 kuna.

Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nekretnina označena kao kat. čest. 3113 zgrada, dvorište i oranica u T. T. površine 210 čhv (755 m2) koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. 187 K.O. Č., Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Klanjcu, Općinskog suda u Zlataru, te pravo korištenja grobnog mjesta - grob broj 51, razred II/I, grobnog polja 38 A na groblju M. u Z., predstavljaju bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja i prvotuženice M. P. Z. i to svakog u ½ dijela, zahtjev da se utvrdi djelomično ništetnim ugovor o darovanju sklopljen između tuženica i ovjeren od strane javnog bilježnika M. Č. iz K. pod br. Ov-1970/2016. od 29. rujna 2016. u 1/2 dijela koji dio predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja i prvotuženice M. P. Z., te obveže drugotuženicu Z. G. da tužitelju izda valjane tabularne isprave za upis prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama i za upis prava sukorištenja grobnog mjesta.

Među parničnim strankama nije bilo sporno da su tužitelj i prvotuženica M. P. Z. sklopili brak 2. srpnja 1983., da je u tijeku ovoga postupka tuženica M. P. Z. pokrenula postupak razvoda braka koji još nije pravomoćno okončan, te da je drugotuženica Z. G. kći prvotuženice M. P. Z..

Sporno je među strankama jesu li predmetna nekretnina i pravo korištenja navedenog grobnog mjesta bračna stečevina tužitelja i tuženice M. P. Z., a slijedom toga i pravovaljanost ugovora o darovanju kojim je prvotuženica ovom imovinom i pravom korištenja grobnog mjesta u cijelosti raspolagala u korist svoje kćeri, ovdje drugotuženice Z. G..

Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio:

- da je prvotuženica M. P.-Z. kao davateljica uzdržavanja 30. svibnja 2014. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa A. M. kao primateljicom uzdržavanja,

- da je prema tom ugovoru prvotuženica preuzela i u cijelosti izvršila obvezu doživotnog uzdržavanja A. M. koja je umrla 3.ožujka 2016.,

- da je prvotuženici temeljem tog ugovora u vlasništvo pripala nekretnina upisana u zk. ul. br. 187 K.O. Č., a riječ je o kat. čest. 3113 zgrada, dvorište i oranica u T. T. površine 210 čhv (755 m2) kao i pravo korištenja grobnog mjesta, grob broj 51, razred II/I, grobnog polja 38 A na groblju M. u Z.,

- da je prvotuženica ugovorom o darovanju nekretnina i prava korištenja grobnog mjesta od 20. rujna 2016. istu tu nekretninu i pravo korištenja groba prenijela na drugotuženicu, svoju kćerku Z. G., kao daroprimateljicu,

- da je drugotuženica Z. G. upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama,

- da tužitelj i prvotuženica M. P.-Z. stanuju na istoj adresi …u Z., da su formalno u braku, ali da već godinama ne žive u bračnoj zajednici, jer svatko zasebno koristi svoju sobu za boravak i spavanje (osim kuhinje i wc-a), da imaju odvojeno kućanstvo, da svatko kuha za sebe, da samostalno raspolažu svojim financijskim sredstvima, te da među njima ne postoji niti emotivna povezanost,

- da je obveze iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju izvršavala prvotuženica, te da tužitelj nije sudjelovao u izvršavanju tih obveza.

Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da predmetna nekretnina i pravo korištenja grobnog mjesta ne predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i prvotuženice M. P. Z., već vlastitu imovinu prvotuženice u smislu odredbe članka 39. stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015 – dalje: ObZ), jer u vrijeme sklapanja i izvršavanja tog ugovora među njima nije postojala bračna zajednica, niti je tužitelj na bilo koji način sudjelovao u izvršavanju obveza iz tog ugovora.

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o tome da predmetne nekretnine nisu bračna stečevina tužitelja i prvotuženice M. P. Z., za sada nije moguće sa sigurnošću prihvatiti.

Naime, prema odredbi članka 35. ObZ-a bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

Bračna stečevina je u smislu odredbe članka 36. stavka 1. ObZ-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema odredbi iz stavka 3. ovoga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

Pojam vlastite imovine bračnih drugova definiran je odredbom članka 39. stavka 1. ObZ-a prema kojoj imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastitom imovinom smatra se sukladno stavku 2. ovoga članka i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

Ugovor o doživotnom uzdržavanju u svojim bitnim obilježjima predstavlja naplatan pravni posao jer se obveza uzdržavanja preuzima zauzvrat prijenosu dijela imovine ili čitave imovine. Tek iznimno može biti riječ o mješovitom pravnom poslu koji sadrži i ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o darovanju, a to samo u okolnostima ako je pri njegovom zaključenju bila svjesna nerazmjerna korist za davatelja uzdržavanja i ako su ugovorne strane u vrijeme sklapanja ugovora svjesne postojanja nerazmjera i na njega dobrovoljno pristaju.

U tom smislu, suprotno pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, imovina koja je stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju (dakle, kao naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, dakle bračnu stečevinu. Istovjetan pravni stav izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2097/11-2 od 10. lipnja 2015.

Dakle, radi se o teretnom pravnom poslu kojim supruga tužitelja, ovdje prvotuženica, preuzima obvezu doživotnog uzdržavanja druge ugovorne strane, ugovarajući ulaganje vlastitog truda, odnosno neposredne skrbi o drugoj ugovornoj strani. Prema tome, temelj stjecanja imovine realizacijom ugovora o doživotnom uzdržavanju je rad, pa makar i jednog bračnog druga, slijedom čega takva imovina predstavlja bračnu stečevinu u smislu odredbe članka 36. stavka 1. ObZ-a.

S obzirom na izneseno, u konkretnom bi slučaju predmetna imovina predstavljala bračnu stečevinu tužitelja i prvotuženice i to, s obzirom na vrijeme njezina stjecanja, svakoga vrhu ½ dijela, ukoliko je u vrijeme kada je stečena među strankama postojala bračna zajednica.

Bračna zajednica je pravni standard koji nije istovjetan s brakom. Sklapanjem braka ne nastaje nužno i bračna zajednica. Naime, za postojanje bračne zajednice potreban je animus bračnih drugova da ostvaruju sadržaj braka koji se očituje u međusobnom dijeljenju životnih sadržaja, kao što su zajedničko stanovanje, ishrana, vođenje zajedničkog (ekonomskog) domaćinstva i slično, odnosno mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti bračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa. Nestankom volje bračna zajednica može prestati iako bračni drugovi i nadalje nastave živjeti pod istim krovom.

U takvom je slučaju potrebno utvrditi kada je bračna zajednica prestala pri čemu je teret dokaza o nepostojanju te zajednice na onom bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica prestala.

Prvostupanjski je sud na temelju stranačkog iskaza tuženica, te zeta prvotuženice, a supruga drugotuženice J. G. i druge kćeri prvotuženice Z. I. smatrao utvrđenim da bračna zajednica između tužitelja i prvotuženice M. P. Z. ne postoji već duži niz godina.

Međutim, s pravom tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije dovoljno raspravio njegove tvrdnje da je bračna zajednica između njega i prvotuženice kontinuirano postojala preko 30 godina, sve dok tužitelj nije ustao ovom tužbom, te da prvostupanjski sud nije dao valjane, logične i životne razloge zbog čega smatra da bi tuženica M. P. Z. živjela sa tužiteljem pod istim krovom u formalnom braku u kojem ne postoji nikakva veza među supružnicima više od 20 godina, a posebno zbog čega bi drugotuženica Z. G. koja je vlasnica kuće u kojoj tužitelj i njezina majka žive dopustila tužitelju da u toj kući besplatno živi dugi niz godina iako s njezinom majkom ne održava nikakve kontakte ni odnose. Također se u žalbi osnovano navodi da prvostupanjski sud pri donošenju zaključka o nepostojanju bračne zajednice nije cijenio od kakve je važnosti okolnost da je prvotuženica M. P. Z. pokrenula brakorazvodnu parnicu tek nakon što je tužitelj ustao ovom tužbom.

Kako prvostupanjski sud naprijed iznesene navode tužitelja nije raspravio, to je činjenično stanje u ovome dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, radi čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

S obzirom na naprijed izneseno trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a i odluku o troškovima i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud dopuniti činjenično stanje u skladu s uputama iz ovog rješenja, pa će potom pažljivom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

U Splitu 15. ožujka 2018.

Sutkinja:

Ankica Matić, v. r.