I Kž-734/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 734/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu prema mlt. V.I., zbog krivičnog djela iz čl. 40. st. 3. KZH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Dubrovniku od 5. srpnja 1993. godine br. Km-1/92, u sjednici održanoj 6. listopada 1993. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske C.B.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 472. st. 2.ZKP prema mlt. V.I. obustavljen je krivični postupak zbog kriv. djela iz čl.40. st. 3. KZH, jer sud prvog stupnja smatra da je maloljetnik postupao u granicama nužne obrane.

Po čl. 473. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik iz čijeg sadržaja proizlazi da žalbu podnosi zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se uvaži žalba državnog odvjetnika, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

U ukidnom rješenju ovog Vrhovnog suda (list 195. - 196.) naloženo je bilo sudu prvog stupnja da još jednom ispita i ocijeni postojanje inkriminiranog krivičnog djela iz čl. 40. st. 3. KZH na strani maloljetnika i pritom posebno istaknuto da prilikom ocjene tog pitanja treba posebno imati u vidu da se počinitelju koji je sam skrivio napad na sebe ne može priznati pravo na nužnu obranu.

Međutim sud prvog stupnja, iako mu je na to bila posebno skrenuta pažnja, te iako i po drugi puta ponovno utvrđuje da je mlt. V.I. nesporno bio izazivač sukoba, smatra da je on odbijao istovremeni protupravni napad, jer da se zbog intenziteta napada pok. oštećenika V.M., nije mogao na drugi način od njega obraniti, te mu je u takvim okolnostima zadao ubodnu ranu nožem u bedro desne noge i zaključuje da je stoga djelo ostvareno u stanju nužne obrane.

No ovakav zaključak suda prvog stupnja ne može se nikako prihvatiti, jer nije ispravan. Naime, u provedenom postupku je kao nesporno utvrđeno da je maloljetnik bio izazivač sukoba, da je hvatao pokojnog oštećenika za rukav i vukao ga, tako da ga je ovaj morao nekoliko puta odgurnuti od sebe, pozivao ga je da se idu izvan diskoteke potuči, nekoliko dana ranije je između njih dvojice došlo do sukoba (a u ponovljenom postupku je svjedok Š.D., list 228/II, objasnio da je to bilo zbog toga što maloljetniku tom prilikom u A. nije bilo dozvoljeno igrati biljar zbog maloljetnosti, a pokojni oštećenik koji se također tamo nalazio tome se isto protivio, te mu je rekao da se udalji od biljarskog stola), nakon povrijeđivanja pokojnog oštećenika maloljetnik trči za njim s nožem u ruci, ali je ovaj već bio u autu i odlazio, maloljetnik je potpuno svjestan povrede koju je zadao, jer o tome govori prijateljima u autu kada odlaze s lica mjesta i prijeti ukoliko se s njim nađe u ambulanti.

U postupku je nadalje utvrđeno da je maloljetnik i prije sukoba s pokojnim oštećenikom provocirao goste u diskoteci - B. (prema iskazu svjedoka Š.D., list 228-299), te svjedoka M.I., kao i druge osobe (list 95 i 235/II).

Iznesene okolnosti po ocjeni ovog suda nikako ne govore u prilog utvrđenju suda prvog stupnja o odbijanju istovremenog protupravnog napada na strani maloljetnika, već naprotiv da se radilo o namjerno izazvanom napadu na sebe, namjernoj provokaciji, uslijed čega se maloljetniku ne može priznati pravo na nužnu obranu, jer je on želio opasnu situaciju i pripremio se na nju.

Ne mogu se prihvatiti utvrđenja suda prvog stupnja niti u pogledu intenziteta postupanja pok. V.M. - iako to samo za sebe, kraj postojanja provociranog napada na strani maloljetnika i nema nekog odlučnog značaja, ali se ipak ističe, da ni to utvrđenje nije točno, jer svjedoci koji su vidjeli sukob ili barem dio potezanju, hrvanju i tuči.

sukoba (Š.D.,.S.J.,.M.I.,.G.T.,.C.C.,.M.I.,.R.N. .J.S. ) govore o međusobnom

Kako iz izloženog proizlazi da sud prvog stupnja prilikom razmatranja ovog krivičnog predmeta nije vodio računa o okolnostima pod kojima se djelo dogodilo, niti je ostvareno krivično djelo ispitao u pravcu uputa iz ukidnog rješenja ovog suda, odnosno nije vodio računa o tome da se počinitelju kod tzv. inscenirane nužne obrane ne može priznati pravo na nužnu obranu, valjalo je uvaženjem žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će biti dužan, nakon ponovnog uzimanja obrane maloljetnika i provođenja svih potrebnih dokaza, još jednom savjesno i brižljivo ocijeniti kako obranu maloljetnika tako i sve provedene dokaze u smislu gornjeg obrazloženja i datih uputa, te zatim donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku, koju treba i valjano obrazložiti.

Iz iznesenih razloga trebalo je o podnesenoj žalbi odlučiti i riješiti kao u izreci (čl. 375. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 6. listopada 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja

I Kž 734/93

daktilobiroa:

(Štefica Klepac)