Criminal appeal dismissed; High Court confirms first-instance conviction for drug abuse and rejects procedural errors.
Legislator summary
AI generatedThe High Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug abuse, confirming the four-year prison sentence. The defendant argued for a retrial citing procedural violations and an improperly determined factual record, while the prosecution opposed the appeal. The court ruled that the refusal to hear specific witnesses did not affect the outcome since all relevant facts were already established with sufficient certainty, and the sentence was not excessive given the defendant's prior convictions and lack of drug dependency.
Legislator headnote
AI generatedčl. 322. st. 4. ZKP; čl. 367. st. 3. ZKP; čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP; čl. 387. ZKP: A refusal to hear proposed witnesses is not a material procedural error unless it prevents the court from establishing decisive facts, and a sentence is not excessive if it serves the general purpose of punishment given the offender's history.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 628/07-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Ante Potrebice, Ileane Vinja i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. D., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-11/07 od 20. travnja 2007., u sjednici vijeća održanoj dana 16. listopada 2007. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. D. D. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski je sud u Šibeniku proglasio krivim D. D. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06, u daljnjem tekstu ZID KZ), za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 18. siječnja 2007. pa nadalje.
Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a sud je optuženiku oduzeo 197,26 g heroina privremeno oduzetog potvrdom broj 173890, od 18. siječnja 2007.
Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je riješio da troškovi kaznenog postupka padaju teret proračunskih sredstava suda.
I Kž 628/07-6
Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik putem svoga branitelja J. F. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da ga sud oslobodi optužbe.
Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.
Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-1114/07, od 4. lipnja 2007., predložio je da se žalba optuženika odbije ocijenivši da je ona neosnovana.
Postupajući po zahtjevu optuženika iznesenom u žalbi o sjednici vijeća obaviješteni su on i njegov branitelj J. F.. Kako se optuženik nalazi u pritvoru, a ovaj je sud ocijenio da njegova nazočnost sjednici ne bi bila svrhovita, nije osiguran njegov dolazak na sjednicu.
Na sjednicu nije pristupio branitelj optuženika, iako je primio obavijest, pa je sjednica, temeljem čl. 374. st. 4. ZKP-a održana u odsutnosti branitelja optuženika, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića koji je u cijelosti ostao kod pismenog mišljenja broj KŽ-DO-1114/07 i predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.
Svoju tvrdnju da je izreka presude proturječna razlozima, a da su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, u čemu nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč.11. ZKP-a, žalitelj nije obrazložio, pa nije jasno u čemu nalazi navedene propuste suda i u čemu se oni očituju.
Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj sud nalazi da obrazloženje presude sadrži jasne i logične razloge o svim pravno relevantnim činjenicama koje su utvrđene u izreci presude, a odnose se na radnje koje je poduzeo optuženik, kojima je ostvario bitna obilježja kaznenog djela za kojega je sud proglasio krivim. Osim toga i interpretacija sadržaja provedenih dokaza u skladu je sa sadržajem koji proizlazi iz sudskih zapisnika i drugih pismenih dokaza koje je sud tijekom postupka proveo. Stoga se ocjenjuje da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz toč. 11. čl. 367. ZKP-a.
Obrazlažući tvrdnju da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a žalitelj prvenstveno prigovara utvrđenim činjenicama koje se odnose na okolnost na koji je način pronađen heroin koji je predmetom ovog postupka. Pri tome se ne dovodi u sumnju utvrđenje suda da je optuženik otvorio vrata vozila, ali se tvrdi da to nije učinio dragovoljno, nego "po bezpogovornoj naredbi" policije, koja je zahtijevala da izađe iz
I Kž 628/07-6
vozila, pa žalitelj smatra da se treba uzeti da je "redarstvenik policije samostalno posegnuo u zatvoreni prostor unutrašnjosti vozila" jer su se otvorila vrata putničkog vozila, koja su u normalnom stanju zatvorena i čime se izražava zaštita privatnosti svega što se nalazi u tom prostoru, protivno volji optuženika.
Žalitelj ne dovodi u sumnju utvrđenje suda da se vrećica sa heroinom nalazila u pretincu desnih vrata automobila, ali tvrdi da je taj pretinac dubok i da djelatnici policije nisu mogli uočiti vrećicu pogledom, kao što tvrde u svojim iskazima koje sud prihvaća i iz svega žalitelj zaključuje da je droga pronađena na nezakonit način, te da se na potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta i svim drugim dokazima za koje se iz nje saznalo, ne može temeljiti sudska presuda.
Ne može se prihvatiti stav žalitelja da se automobil ima smatrati zatvorenim prostorom i pored činjenice da su na njemu vrata bila otvorena. Automobil je bio otvoren i djelatnici policije uopće nisu ulazili u unutrašnjost vozila, već su drogu uočili i pronašli u pretincu desnih vrata vozila koja su bila otvorena.
Za tvrdnju žalitelja da se vrećica sa drogom nalazila duboko u pretincu i nije bila vidljiva, stvarno nema niti jednog dokaza. To ne proizlazi niti iz obrane optuženika, koji uopće ne iskazuje gdje je vrećica sa heroinom pronađena, već tvrdi da mu je policija drogu podmetnula.
Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja detaljno i pažljivo proveo sve dokaze, analizirao ih je s potrebnom kritičnošću svakog za sebe i međusobno ih uspoređujući, te osnovano zaključio da su iskazi svjedoka M. M. i R. G., djelatnika policije, u cijelosti uvjerljivi i prihvatljivi, pa dakle i u dijelu u kojem opisuju na koji su način pronašli drogu, za razliku od obrane optuženika koji tvrdi da je droga podmetnuta u vozilu, pri čemu ni u obrani, a niti u žalbi ne navodi niti jedan iole uvjerljiv razlog zašto bi mu djelatnici policije podmetnuli drogu. Za takvu ocjenu dokaza sud je naveo logične i uvjerljive razloge, koje u no i iz iskaza svjedoka T. P., koji je vozio optuženika, cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Konač
proizlazi da su djelatnici policije "kod optuženika pronašli neku vrećicu" i da je on tek naknadno saznao da se u njoj nalazi droga.
Žalbena tvrdnja da je policija organizirala simulirani otkup predmeta, droge, za što nije ishodila nalog istražnog suca, u okviru čega se tvrdi da je za vrijeme vožnje optuženika nazvao djelatnik policije, koji mu se predstavio kao kupac droge, nema podloge u provedenim dokazima, pa ni u obrani optuženika. Optuženik, kao što je već rečeno poriče da bi posjedovao drogu i tvrdi da je u Šibenik pošao da bi se našao sa prijateljem D.. Upravo to je rekao i svjedoku P., kada ga je zamolio da ga vozi u Šibenik. Točno je da je žalitelj tijekom vožnje obavljao telefonski razgovor s nekom osobom, ali očigledno s osobom s kojom je već ranije dogovorio sastanak, dakle sa svojim prijateljem D., kao što proizlazi iz iskaza svjedoka P.
Prema tome, ovaj sud ocjenjuje da nije osnovana ni tvrdnja žalitelja da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, a niti tvrdnja da je činjenično stanje u tom dijelu pogrešno utvrđeno.
I Kž 628/07-6
Ne može se prihvatiti niti stav žalitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP-a time što je odbio provesti dokaze koje je obrana predlagala tijekom postupka, čime je povrijedio pravo obrane.
Prema odredbi čl. 322. st. 4. ZKP-a sud je ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka, ako ocijeni da su oni nevažni, ali je istodobno opisano kada se dokazni prijedlog može takvim ocijeniti, pa je navedeno da će se o takvom dokaznom prijedlogu raditi ako je činjenica, koju bi prema prijedlogu trebalo utvrditi, već utvrđena ili nije važna za odlučivanje. Upravo tako je postupio i sud prvog stupnja kada je ocijenio da je saslušanje predloženih svjedoka suvišno za ispravno presuđenje.
O bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP-a radi se samo onda kada je nepravilna primjena neke od odredaba tog Zakona utjecala ili mogla utjecati na presudu.
Pogrešna primjena odredbe čl. 322. ZKP-a, kako ju opisuje žalitelj, sama po sebi, nije od utjecaja na presudu. Ona se može reflektirati na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ukoliko je sud, odbijanjem dokaznih prijedloga, propustio utvrditi neke odlučne činjenice ili ih je pogrešno utvrdio.
U konkretnom slučaju po ocjeni ovoga vijeća, sve su pravnorelevantne činjenice iz kojih je sud utvrdio da je optuženik ostvario elemente kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 41.ZID KZ-a s potrebnom sigurnošću utvrđene, pa je osnovano zaključio da je saslušanje svjedoka V. B., djelatnika policije i I. G., putnika koji je sjedio na stražnjem sjedalu zaustavljenog vozila, nepotrebno.
Utvrđuje se, stoga, da je neosnovana žalba optuženika podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj nije obrazložio žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a te je utvrdio da sud prvog stupnja nije na štetu optuženika povrijedio zakon niti u jednom elementu propisanom u čl. 368. ZKP-a.
Ne može se prihvatiti niti tvrdnja optuženika da mu je izrečena prestroga kazna.
Žalitelj ne dovodi u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja o činjenicama koje je, kao otegotne okolnosti, utvrdio, a niti zaključak suda o tome da na strani optuženika nije našao niti jednu olakotnu okolnost. Prema tome, kada se vodi računa da je optuženik do sada dva puta osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela i to presudom Županijskog suda u Zadru broj K- 39/99, kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca i presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-201/98, kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, da je ove kazne izdržao, a i nakon toga počinio djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, da on nije ovisnik o drogi, već da se bavio prodajom droge motiviran samo zaradom, onda izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, koja je samo malo veća od zakonom propisano minimuma za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, ne može se ocijeniti prestrogom. Po ocjeni ovoga suda blažom se kaznenom sankcijom ne bi mogla postići opća svrha kažnjavanja koja je propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.
I Kž 628/07-6
Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, radi čega je presuđeno kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).
U Zagrebu, 16. listopada 2007.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Anamarija Pavičić, v.r.
Milan Gudelj, v.r.