Rev-333/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 333/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravoj stvari tužitelja M. H. iz V., kojeg zastupa punomoćnica Lj. K. S., odvjetnica u V., protiv tuženika „E. o.“ d.d. Podružnica B., kojeg zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u O. d. G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž-820/08 od 22. prosinca 2008., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pitomači broj P-202/05 od 29. travnja 2008., u sjednici održanoj 2. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 245.370,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), a pod toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa 245.370,00kn do zatraženog iznosa 380.000,00 kn (za iznos 134.630,00 kn). Pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu 780,00 kn mjesečno počevši od 1. studenog 2005. nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele obveze plati tužitelju odjednom uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 15% godišnje počevši od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, a dospjevajuće do svakog petog dana u tekućem mjesecu. Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 43.024,00 kn (toč. IV. izreke).

Presudom drugostupanjskog suda djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu nematerijalne štete i naknade za tuđu pomoć za razliku između dosuđenih 245.370,00 kn i zatraženih 380.000,00 kn (za 134.630,00 kn). Ujedno je navedenom presudom djelomično prihvaćena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod I. odluke na način da je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za daljnjih 45.716,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Postupajući u smislu prethodno citirane odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a koju pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

U revizijskoj fazi postupka između stranaka sporna je visina dosuđenih naknada za pojedine vidove nematerijalne štete.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi stradao kao suvozač zadobivši višestruki prijelom kosti gornje vilice obostrano, prijelom trupa kosti donje vilice, kao i zglobnih nastavaka obostrano, prijelom kostiju baze lubanje, prijemom lične kosti obostrano, višestruki prijelom nosnih kostiju i lamine papiracee, prijelom dna i vanjskog zida lijeve te prijelom vanjskog zida desne očne duplje, višestruki prijelom lijevog čeonog sinus i to prednje i stražnje stjenke, potres i nagnječenje mozga, uz nalaz slobodnog zraka u lubanjskoj šupljini, djelomičnu oduzetost desnog ličnog živca po perifernom tipu, spušteni kapak lijevog oka, uvučeno lijevo oko sa posljedičnim dvoslikama, pretrpivši lomove zubi, s time da je izgubio dva zuba, tri zuba su imala složene frakture, pet zubi je pretrpilo jednostavne lomove cakline, dok su četiri zuba napukla. Nadalje je utvrđeno daj je tužitelj u toj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede, da je liječenje bilo dugotrajno i komplicirano s nekoliko operacijskih zahvata, te da su nakon provedenog liječenja zaostale trajne posljedice koje su smanjile životnu aktivnost tužitelja za 40-45%, dok je nastupila i naruženost jakog stupnja u vidu ožiljaka na licu, spuštenog kapka i uvučenog lijevog oka, te djelomične oduzetosti desnog ličnog živca, vidljivo drugima na prvi pogled. Konačno, utvrđeno je da je tužitelj tada bio u dobi od …, da je trpio fizičke bolove i strah koji su pobliže opisani u razlozima drugostupanjske presude.

Polazeći od svih okolnosti slučaja te imajući na umu sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi visina navedenih naknada i to kako vrstu i težinu ozljeda koje tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi, dužinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha stupnja naruženosti, a posebno intenzitet duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, vodeći pri tome računa i o životnoj dobi tužitelja, posljedicama koje će osjećati dugi niz godina, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 200 Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) ocijenivši da tužitelju za pretrpljene fizičke bolove pripada naknada u iznosu 40.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu 35.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 180.000,00 kn i za naruženost jakog stupnja u iznosu 50.000,00 kn, a koji iznosi su pravilno umanjeni sukladno doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja za 35% (čl. 192. st. 1 ZOO). Stoga je pravilna pobijana odluka u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen preko dosuđenih iznosa.

Prema tome, neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.