Gžzp-12/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 12/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja S. Š. iz B. L., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gzp-19/2006 od 29. svibnja 2006. , dana 26. ožujka 2007.,

r i j e š i o j e :

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gzp-19/2006 od 29. svibnja 2006.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gzp-19/2006 od 29. svibnja 2006., odbačen je zahtjev predlagatelja kojim je tražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i određivanje primjerene naknade u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P-524/2000.

Protiv tog rješenja predlagatelj je podnio žalbu ne navodeći određeno zakonom predviđene žalbene razloge dok se iz sadržaja žalbe može zaključiti da predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Šibeniku na ponovan postupak. Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je zahtjev predlagatelja, koji nema prebivalište na području Republike Hrvatske a nije, prilikom podnošenja zahtjeva Županijskom sudu u Šibeniku, imenovao punomoćnika za primanje pismena, temeljem odredbe čl.146.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP), odbacio kao nepotpun. Ovo stoga što je odredbom čl. 146. st. 1. ZPP, koja se u konkretnom predmetu primjenjuje sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934.( koji se primjenjuje temeljem odredbe čl.2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.travnja 1941.-„ Narodne novine“ br.73/91), propisano da su tužitelj ili njegov zakonski zastupnik koji se nalaze u inozemstvu dužni već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, a ukoliko tako ne postupe navedena odredba propisuje da će sud tužbu odbaciti.

Valja napomenuti da odredbom čl.146.st.1.ZPP predlagatelj nije onemogućen u ostvarivanju svog prava na suđenje u razumnom roku propisanog odredbom čl.27.ZS kao i odredbom čl.6.st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuje od 6.studenog 1997., nakon što je 5.studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02), jer ista odredba samo propisuje uvjete pod kojima se osoba koja se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, može obratiti njezinom sudu.

Iz navedenih razloga žalbu predlagatelja valjalo je, temeljem odredbe čl. 380.toč.2.ZPP, kao neosnovanu odbiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.