Gž-1035/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1035/2015-2

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz S., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv odluke Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-41/14 od 7. siječnja 215., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2015.,

p r e s u d i o j e

Djelomično se odbija žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje odluka Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-41/14 od 7. siječnja 215. u točci I. izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 393.548,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označeno u izreci odluke suda prvog stupnja.

r i j e š i o j e

Djelomično se uvažava žalba tužene te se preinačava odluka o trošku parničnog postupka na način da se obvezuje tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 44.666,40 kuna, dok je za više zatraženo za daljnji iznos od 37.124,20 kuna odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 393.548,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata na pojedine iznose teče na način kako slijedi:

-na iznos od 44.712,50 kuna od 1. siječnja 1998. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008., pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 90.000,00 kuna od 17. lipnja 1999. pa do 30. lipnja 2002., po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 15.214,50 kuna od 1. siječnja 1998. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008., pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 26.082,00 kuna od 1. siječnja 1999. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 26.082,00 kuna od 1. siječnja 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 26.082,00 kuna od 1. siječnja 201. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 33.075,00 kuna od 1. siječnja 1998. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 56.700,00 kuna od 1. siječnja 1999. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 56.700,00 kuna od 1. siječnja 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-na iznos od 18.900,00 kuna od 02. svibnja 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008., pa do isplate, navedeni iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 81.790,60 kuna.“

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužena pobijajući odluku suda prvog stupnja u cijelosti iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužene dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tužene porekavši navode žalbe kao netočne i proizvoljne, te dodatno istaknuo da smatra da je predmetna žalba vandobna s obzirom da je punomoćnik tužene bio obaviješten o datumu objavljivanja odluke, pa da bi rok za izjavljivanje žalbe tekao od dana 7. siječnja 215.

Žalba tužene je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, koju je isti pretrpio zbog oduzimanja stroja kao i izgubljenu dobit zbog nemogućnosti obavljanja poslova za koje je registriran i to od kada mu je stroj za fotokopiranje oduzet dana 4. lipnja 1997.

Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud, a koji razlozi nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužene.

Sva utvrđenja suda prvog stupnja, prihvaća i ovaj žalbeni sud, a iz kojih proizlazi, da su djelatnici MUP-a PU ... tužitelju privremeno oduzeli kopirni stroj marke „Canon color laser coper 350“ kao i više video kazeta, pobliže popisano u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, navedeni predmeti su vraćeni tužitelju dana 4. siječnja 201. i to kopirni stroj, dok mu video kazete nisu vraćene, pravomoćnom presudom suda prvog stupnja pod brojem IK-1131/97 od 2. studenog 2000. odbijena je optužba protiv tužitelja kao optuženika, i s obzirom na navedeno sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. i članka 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/1 – ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15).

Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio svaki vid štete, te tijekom trajanja postupka proveo valjane dokaze i otklonio sve prigovore na vještvo vještaka Vladimira Krkleca koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

Imajući u vidu žalbene navode tužitelja koji poriče da bi pogrešno bila utvrđena procjena vrijednosti stroja, zatim nemogućnost obavljanja određenih poslova kao npr. iznajmljivanje video kazeta, nemogućnost fotokopiranja, te izgubljeni poslovi u vidu nemogućnosti izrađivanje folije A3, te štampanje odnosno tiska brojeva i teksta na tekstilu to je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vladimira Krkleca, koji je pak prema pravilima struke izradio navedeno vještvo i odgovorio na sve primjedbe stranaka tijekom trajanja postupka. Uz tako provedeni dokaz, sud prvog stupnja je analizirao iskaze saslušanih svjedoka te pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a izveo zaključak da postoji odgovornost tužene za nastali štetni događaj, koje utvrđenje prihvaća i ovaj žalbeni sud i zbog nepotrebnog ponavljanja poziva se na razloge prvostupanjske odluke pozivom na odredbu članka 375. stavak 5. ZPP-a.

U odnosu na trošak parničnog postupka potrebno je naglasiti da je žalbu tužene u navedenom dijelu osnovana. Naime, pravilno tužena prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno cijenio uspjeh stranaka u postupku jer nije vodio računa o tome da je tužitelj označio vrijednost predmeta spora u tužbi sa 3.000.000,00 kuna, a tek je podneskom od 15. ožujka 2004. smanjio na 200.000,00 kuna, koji je uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka na dosuđeni iznos. Kada se ta činjenica ima u vidu uz sve ostale činjenice koje je trebalo voditi računa znači od troškova koji je trebalo priznati tužitelju za sastav tužbe i zastupanja na ročištima, bez sastava podneska, te tuženoj sukladno popisanom trošku onda je stav ovog žalbenog suda da je tužiteljev uspjeh u ovoj parnici 75%, a tuženičin 25%. U tom opsegu strankama je pripao razmjerni dio njihovog parničnog troška i to tužitelj u iznosu popisanog pripadajućeg troška 76.284,37 kuna pripada mu 57.213,27 kuna, a tužena od popisanog troška u iznosu od 50.187,50 kuna i ma pravo na 25% s obzirom na svoj uspjeh, odnosno 12.546,87 kuna. Kada se međusobno prebiju iznosi koji strankama pripada s obzirom na njihov uspjeh u parnici, tada je valjalo obvezati tuženu da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 44.666,40 kuna. Potrebno je naglasiti da je sud drugog stupnja računajući trošak postupka isti izračunao primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa), imajući u vidu sve radnje koje su stranke u ovom postupku provele, kao i žalbene postupke te dosudio kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

Tijekom davanja odgovora na žalbu tužitelj je spomenuo da je predmetna žalba tužene vandobna. Pogrešno tumači i smatra tužitelj da je žalba tužene vandobna s obzirom da nitko nije bio prisutan od strane tužene za proglašenje pa da bi rok žalbe za tuženu počeo teći danom objave odluke 7. siječnja 215. Navedenu primjenu ZPP-a moguće je primijeniti samo u situaciji kada je na određenom sudu u konkretnom slučaju Općinskom sudu u Splitu u trenutku proglašenja odluke bila organizirana i u funkciji E-oglasna ploča. Kako to nije bio slučaj, to je rok za žalbu tuženoj počeo teći onog dana kada je zaprimio pismeni otpravak odluke, a to je 14. siječnja 215., a žalba je izjavljena u roku 27. siječnja 215. Napominje se da tužitelj nije izjavio posebno žalbu u spomenutom dijelu nego je samo u odgovoru na žalbu spomenuo samo navedenu činjenicu vandobnosti, radi čega ovaj žalbeni sud nije imao ni razloga da o tome posebno odlučuje već se samo kao odgovor na postavljeni upit očituje u ovom dijelu odluke.

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Splitu, 26. studenog 215.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.