Gž R-108/2009-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. br.: XLVIII Gžr-108/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednika vijeća, Dubravke Burcar i Jasne Klarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz O., koga zastupa punomoćnik B. K., dip. pravnik i pravni suradnik Sindikata I. i naftnog gospodarstva, protiv tuženika I. d.d. iz Z., koga zastupa punomoćnica Lj. J.-R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-300/08-36 od 7. studenog 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2009. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-300/08-36 od 7. studenog 2008. godine.

Obrazloženje

Pobijanom presudom utvrđen je nedopuštenim izvanredni otkaz koji je tužitelju dat dana 22. prosinca 2000. godine Odlukom o izvanrednom otkazu broj KS-OT-38/00, te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naređeno je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto šefa benzinske postaje S. u PJ K. (stavak I. izreke).

Naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 30.780,88 kn sa zakonskom zateznim kamatama pobliže opisanim izrekom prvostupanjske presude (stavak II. izreke).

Protiv presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška tuženiku, podredno da se presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz dosudu troška žalbe.

Žalba nije osnovana.

Iz pobijane Odluke o izvanrednom otkazu broj KS-OT-38/00 od 22. prosinca 2000. godine (dalje: Odluka o izvanrednom otkazu) proizlazi da je tužitelj radeći na radnom mjestu "šefa benzinske postaje S. u PJ K." propustio izvršiti kontrolu poslovanja na benzinskoj postaji, te kontrolu rada prodavača na istoj, uslijed kojeg propusta je došlo do zlouporabe korištenja I.-kartice na predmetnoj postaji u razdoblju od 28. lipnja 2000. godine do 17. srpnja 2000. godine, tako što je izdano 28 računa bez stvarne prodaje robe, u vrijednosti od 59.115,00 kn, koji su zatvarani I.-karticama korisnika tvrtke R. d.o.o., a navedeni iznos mijenjan je za gotovinu, čime je nastala materijalna šteta u navedenom iznosu.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 114/03 - dalje: ZR) poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema odredbi toč. 12.1. podtoč. 5., 11., 12. i 13. Organizacijskih propisa tuženika, na čiju povredu tuženik upire, poslovi i zadaci poslovođe su: kontrola rada prodavača (podtoč. 5.), izrada obračuna prodaje sa svim propisanim prilozima (podtoč. 11.), poslovođa je odgovoran za ispravnost dokumenata koji se ispostavljaju prilikom prijema i prodaje robe, te ostalih dokumenata koji se ispostavljanju na benzinskoj postaji (podtoč. 12.), te je dužan svakodnevno provjeriti je li položen utržak svake smjene i na obračunu Prodaje smjene potpisom potvrditi da je kontrolu izvršio (podtoč. 13.).

Na temelju rezultata dokaznog postupka glede počinjenih povreda od strane tužitelja, a uzimajući u obzir sve okolnosti pod kojima je došlo do nastale štete, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ostvarene pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

Sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je sporna I.-kartica tvrtke R. d.o.o. bila ishođena na temelju falsificiranih dokumenata nepostojeće tvrtke R. i nepostojećeg direktora (falsificirana osobna iskaznica), koja kartica je izdana od strane tuženika i nije bila stavljena van snage, te je svaki put prilikom uporabe dobila autorizaciju;

- da se radilo o benzinskoj postaji koja nije imala direktnu računalnu vezu s terminalom, već da je prodavač koji je točio gorivo usmeno priopćivao cijenu blagajniku;

- da se radilo o benzinskoj postaji s velikim prometom koja je radila od 05-23 h, pri čemu je tužitelj, kao šef poslovnice radio samo jednu smjenu;

- da je do zlouporabe kartice u svim slučajevima došlo u vrijeme kada tužitelj nije bio u smjeni;

- da je tužitelj vršio uobičajenu kontrolu poslovanja, kakvom kontrolom se nije mogla otkriti prijevara (kako to proizlazi iz iskaza djelatnika interne kontrole, saslušanih svjedoka M. i C.), već da se mogla otkriti samo detaljnijim kontrolama na osnovu pojedinih indicija.

Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je pravilno i uz valjane razloge zaključio da nisu ostvarene pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu s obzirom na činjenicu da je internom kontrolom utvrđeno da je tužitelj vršio uobičajenu kontrolu, odnosno na uobičajeni način obavljao poslove i zadatke poslovođe propisane toč. 12.1. podtoč. 5., 11., 12. i 13. Organizacijskih pravila, a da se radilo o isplaniranim zlouporabama, za čije je otkrivanje i specijaliziranim službama tuženika, koje su na temelju prethodnih sumnji o zlouporabi I.- kartica u više navrata provodile internu kontrolu, trebalo duže vrijeme za otkrivanje prijevare. Žalbenim navodima kojima i dalje upire na povredu toč. 12.1. podtoč. 5., 11., 12. i 13. Organizacijskih propisa, tuženik nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda da nisu bile ostvarene pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora. To stoga što je sud prvog stupnja uz valjane razloge otklonio sve isticane prigovore tijekom postupka, pa i one koje žalitelj ponavlja sada u žalbi, a kojima se upire da je pregledom kontrolne trake i izdanih računa moglo utvrditi da je izdana velika količina goriva u kratkom vremenu. Utvrđeno je naime da je na spornoj benzinskoj postaji postojalo ukupno sedam istakačkih mjesta, slijedom čega je gorivo istovremeno moglo primati sedam vozila, a blagajnik je bio u mogućnosti u blagajnu unijeti ili količinu izdane robe ili visinu iznosa i to tek temeljem dojave djelatnika kojih je točio gorivo, pa je s obzirom na takav način rada u spornom razdoblju, trenutak izdavanja računa nije bio u vremenskoj povezanosti s trenutkom točenja, odnosno točenje se završavalo prije izdavanja računa.

Naknadu razlike plaće i regresa za godišnji odmor sud je pravilno utvrdio i dosudio stavkom II. izreke, čiju visinu tuženik žalbom i ne osporava.

Slijedom svega navedenog žalbu tuženika valjalo je odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 17. ožujka 2009. godine

Predsjednik vijeća:

Ines Smoljan, v.r.