Revr-1217/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1217/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari prvotužiteljice-protutuženice G. J. iz S., drugotužiteljice-protutuženice M. R.1 iz S., trećetužiteljice M. R.2 iz S., četvrtotužiteljice-protutuženice M. I. iz S., petotužiteljice- protutuženice B. E. iz S., šestotužiteljice M. R.3 iz S., sedmotužiteljice D. M. iz S., osmotužiteljice-protutuženice G. K. iz S., devetotužiteljice M. P. iz S., i desetotužiteljice M. B. iz S., sve zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika Grada Splita, Split, … i drugotuženika-protutužitelja Dječjeg vrtića „M.“, Split, koga zastupa punomoćnica R. P.-I., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji prvotuženika Grada Splita protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-6027/07 od 13. lipnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2741/03 od 13. rujna 2007., 27. veljače 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija prvotuženika Grada Splita kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezani su tuženici solidarno isplatiti tužiteljicama ukupni iznos od 164.294,00 kn i to prvotužiteljici G. J. iznos od 734,06 kn, drugotužiteljici M. R.1 iznos od 1.065,18 kn, šestotužiteljici M. R. iznos od 29.488,89 kn, sedmotužiteljici D. M. iznos 57.085,74 kn, osmotužiteljici G. K. iznos od 23,64 kn, devetotužiteljici M. P. iznos od 45.657,18 kn i desetotužiteljici M. B. iznos od 26.351,96 kn, sve s pripadajućim kamatama pobliže navedenim izrekom presude (t. I. izreke). Utvrđeno je da ne postoji potraživanje drugotuženika Dječjeg vrtića „M.“ prema tužiteljicama B. E., M. R.3, G. K. i M. P. iznosu od 6.466,98 kn prema svakoj (t. II. izreke).

Odbijen je protutužbeni zahtjev drugotuženika Dječjeg vrtića „M.“ koji glasi:

„Dužna je tužiteljica G. J. u roku od 8 dana isplatiti tuženiku pod 2. iznos od 4.595,36 kn sa zakonskim zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2003. pa do isplate.

Dužna je tužiteljica M. R.2 u roku od 8 dana isplatiti tuženiku pod 2. iznos od 13.616,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2003. pa do isplate.

Dužna je tužiteljica M. I. u roku od 8 dana isplatiti tuženiku pod 2. iznos od 17.083,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2003. pa do isplate.

Dužna je tužiteljica B. E. u roku od 8 dana isplatiti tuženiku pod 2. iznos od 10.017,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2003. pa do isplate.

Dužna je tužiteljica G. K. u roku od 8 dana isplatiti tuženiku pod 2. iznos od 26.414,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2003. pa do isplate.“(t. III. izreke).

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je povučena tužba tužiteljice M. R.2 (t. I. izreke) te su tuženici obvezani solidarno platiti tužiteljicama G. J., M. R.1 , M. I., B. E., M. R. , D. M., G. K., M. P. i M. B. parnični trošak u iznosu od 43.623,60 kn (t. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude prvotuženik Grad Split je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu i prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbene zahtjeve tužiteljica.

Tužiteljice i drugotuženik „Dječji vrtić M.“ nisu odgovorili na reviziju prvotuženika.

Revizija prvotuženika Grada Splita nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382 st. 1. t. 1. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Prema tome, dopuštenost revizije ocjenjuje se za svaku tužiteljicu posebno, a s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude koji se na nju odnosi.

Pobijani dio presude u odnosu na prvotužiteljicu G. J. je iznos od 734,06 kn, u odnosu na drugotužiteljicu M. R.1 je iznos od 1.065,18 kn, u odnosu na šestotužiteljicu M. R. je iznos od 29.488,89 kn, u odnosu na sedmotužiteljicu D. M. je iznos od 57.085,74 kn, u odnosu na osmotužiteljicu G. K. je iznos od 23,64 kn, u odnosu na devetotužiteljicu M. P. je iznos od 45.657,18 kn i u odnosu na desetotužiteljicu M. B. je iznos od 26.351,96 kn te ti iznosi predstavljaju vrijednost predmeta spora mjerodavnu za ocjenu dopuštenosti revizije. Kako u ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svaku tužiteljicu posebno ne prelazi 100.000,00 kn, proizlazi da revizija prvotuženika Grada Splita nije dopuštena.

Zbog izloženog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. veljače 2013.

S U D A C:

Dragan Katić, v.r.